U završnim riječima Odbrane odbacile navode o krivici ukazujući na nemoć svojih branjenika da se odupru prisili koju su nad njima izvršila druga naoružana lica.
Odbrane Mirka Todorovića i Miloša Radića traže da Sud njihove branjenike oslobodi odgovornosti za učešće u zločinu koji je počinjen u Bratuncu 1992. godine.
Obojica optuženih su se obratila Sudu. Mirko Todorović je izrazio žaljenje “za sve što se desilo”, kao i zbog toga što je sada u ulozi ubice, “a to nikad nisam bio”.
“Smatram da sam jedini čovjek u Istočnoj Bosni koji je uspio da pomogne tom tamo napaćenom narodu”, rekao je Todorović.
Miloš Radić je još jednom ponovio kako toga dana svojim komšijama “nije mogao, niti je smio” pomoći, te da je “pokušao reći koliko su mu značili”.
Sudsko vijeće će svoju odluku objaviti 29. aprila.
Tužilaštvo tereti Todorovića i Radića da su kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), “u okviru širokog i sistematičnog napada kojeg su bili svjesni”, izvršili progon civila Bošnjaka “na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi”.
Tužilaštvo precizira da su 20. maja 1992. godine u naselju Borkovac, općina Bratunac, zajedno sa još četiri pripadnika VRS-a, optuženi učestvovali u zarobljavanju, a potom i strijeljanju grupe Bošnjaka, prilikom čega je ubijeno osam osoba.
U svojim završnim riječima, oba branioca su istakla kako “događaji u Borkovcu predstavljaju izolovan slučaj”.
“Sve akcije na tom području završene su do 10. maja, deset dana prije ovoga događaja. Tu akciju nisu planirale ni izvele regularne vojne formacije u Bratuncu”, rekao je Stanko Petrović, advokat Miloša Radića.
Žiko Krunić, Todorovićev advokat, istakao je kako je opća postavka optužnice “primjerena nekom vojnom, policijskom ili političkom rukovodstvu, a ne običnom rezervnom vojniku”.
“Zbog svega što su preživjeli, logično je očekivati da svjedoci Tužilaštva budu negativno nastrojeni prema svim Srbima koji su se našli na tom mjestu, pa tako i prema Mirku Todoroviću, koji se nakratko našao na mjestu događaja jer je bio prisiljen”, rekao je Krunić, dodavši da iskaze koji govore suprotno treba ocijeniti kao “negativno motivisane prema optuženom”.
Branilac drugooptuženog je istakao kako je Miloš Radić uvijek bio “miran i pošten čovjek”, te da mu je 20. maja 1992. godine jedini cilj bio “da okopa kukuruz”, zbog čega je izašao sa porodicom na njivu. Također je dodao da mu je, nakon što su ga “Dobrovoljci” odveli u Borkovac, cilj bio “da pobjegne sa mjesta događaja”.
“Njega su natjerali naoružani ljudi, koji su očigledno bili spremni da ubiju. Ta lica su namjerno dovela optuženog da prisustvuje strijeljanju svojih komšija u namjeri da ga ponize i kazne zbog priča da je u dobrim odnosima s njima”, rekao je Petrović.
