Nevolje branilaca po službenoj dužnosti

Piše: Erna Mačkić, Sarajevo

Advokati po službenoj dužnosti koji brane optužene za ratne zločine na lokalnim sudovima žale se da nisu plaćeni za svoj rad. Problem neredovne i umanjene isplate, tvrde, posebno je izražen u Okružnom sudu u Trebinju i Osnovnom sudu u Brčko Distriktu.

Predstavnici kantonalnih i okružnih sudova na području Federacije, Republike Srpske i Brčko Distrikta koje je Justice Report posjetio tvrde da plaćaju branioce “u skladu sa finansijskim sredstvima koja imaju” te da to ovisi o budžetu koji dobiju za tu godinu.

Advokat Rato Runjevac tvrdi da Okružni sud u Trebinju neće da finansira odbranu po službenoj dužnosti, tako da ostaje da to“advokat radi iz moralne obaveze”. U Brčko Distriktu advokati tvrde da dobiju manju sumu novca u odnosu na zarađenu.

Mladen Jurišić, predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru, kaže da je prošle godine Kantonalna vlada osigurala “dodatna sredstva” koja će sudu pomoći da isplati advokate po službenoj dužnosti.

Osim problema naplate sredstava, advokati često ističu da su u neravnopravnom položaju u odnosu na tužilaštva jer nemaju istražitelje i opremu za odgovarajuću pripremu, što opet, prema njihovim tvrdnjama, ponovo proističe iz nedostatka materijalnih sredstava, ali dovodi u pitanje princip jednakosti pred sudom.

Problemi iz budžeta

Prema postojećem zakonodavstvu, advokat koji je imenovan po službenoj dužnosti nakon izricanja presude podnese sudu troškovnik usluga, koji postupajući sudija razmotri kako bi vidio da li je u skladu sa stanjem navedenim u spisu predmeta.

Ukoliko se troškovnik poklapa sa stanjem u spisu, advokatu bi trebala biti isplaćena zarađena sredstva.

Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, kaže da Okružni sud u ovom gradu “neće da isplati sredstva”, te da je zbog toga “razmišljao i o otkazivanju odbrane za Mileta Govedaricu”, kojeg zastupa. Govedarica se tereti za ubistvo i silovanje jedne osobe na području Gacka u toku rata.

“Ovaj sud neće da finansira odbranu po službenoj dužnosti, a ne može ni optuženi, tako da ostaje braniocu da iz moralnih razloga i u skladu sa etičkim kodeksom odluči hoće li zastupati optuženog”, kaže Runjevac u izjavi za Justice Report, ističući da svugdje u svijetu gdje branioca postavi država, ona ga i finansira.

Zbog problema naplate sredstava u Okružnom sudu u Trebinju, Milenko Vojo Radović, advokat iz Foče, ističe da još uvijek nije naplatio troškove iz 2005. godine, za slučajeve koji su već pravosnažno okončani.

Opravdanje Okružnog suda u Trebinju jeste da u “budžetu nisu predviđena sredstva za tusvrhu”.

U Okružnom sudu u Trebinju donesene su četiri presude za predmete ratnih zločina, od kojih je samo jedna bila osuđujuća, ali je nakon obnovljenog suđenja pred Vrhovnim sudom Republike Srpske i ona promijenjena u oslobađajuću.

Advokati po službenoj dužnosti koji su branili optužene za ratne zločine pred Osnovnim sudom u Brčkom također navode da su imali problema oko naplate sredstava zaobavljeni posao.

Jedan od njih je i Duško Tomić, koji u izjavi za Justice Report kaže da je na Osnovnom sudu u Brčko Distriktu, na suđenju Kosti Kostiću, Milošu Miloševiću i Raci Simiću, umjesto 180.000 maraka, koliko je prema svom troškovniku trebao dobiti za usluge, od suda naplatio 65.000 maraka.

“Primijenili su staru tarifu iz 2003. godine, iako je na snazi bila nova tarifa iz 2005., koja je znatno uvećana”, tvrdi Tomić.

Advokat Dragomir Dumić također tvrdi da je u istom sudu imao sličan problem, kada je bio“uskraćen da dobije veliki iznos” zbog toga što su mu pri obračunu primijenili staru tarifu iz 2003. godine.

Dumić se zbog toga obratio i Ustavnom sudu BiH, ali još uvijek nije dobio odgovor na svoju apelaciju.

U Osnovnom sudu Brčko Distrikta potvrđene su četiri optužnice za ratne zločine protiv sedam optuženih. Do sada su tri osobe oslobođene krivice.

Problema oko naplate sredstava za advokate imenovane po službenoj dužnosti bilo je i pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Međutim, Mladen Jurišić, predsjednik tog suda, kaže da je prošle godine vlast ovog kantona osigurala “dodatna sredstva”, te da se “situacija popravila”.

Dragan Barbarić, advokat iz Mostara koji je zastupao najviše optuženih pred Kantonalnim sudom u tom gradu, kaže da “nema problema oko naplate sredstava” i ističe “korektnost ovog suda po tom pitanju”.

Od osnivanja Kantonalnog suda u Mostaru 1999. godine, u predmetima ratnih zločina izrečenoje 16 osuđujućih i sedam oslobađajućih presuda.

Neravnopravnost

Sead Topčić, advokat iz Zenice koji je pred Kantonalnim sudom u ovom gradu po službenoj dužnosti branio jednog od optuženih za ratne zločine, među rijetkima je koji se nisu žalili na naplatu sredstava za obavljeni posao. Za Justice Report kaže da u Kantonalnom sudu u Zenici s tim “nije bilo velikih problema”.

“Ponekad postoje problemi oko utvrđivanja troškova, ali na kraju se sredstva ipak isplate”, ističe Topčić.

Pred Kantonalnim sudom u Zenici od 2004. godine postojalo je pet optužnica za ratne zločine – tužilaštvo ovog kantona je podiglo dvije optužnice za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a tri su “naslijeđene” od ranijeg tužilaštva.

Suđenja po tih pet optužnica su završena, ali neke od presuda još nisu pravosnažne jer je u toku žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom Federacije.

Uz probleme naplate sredstava, sa kojima se susreću advokati širom BiH, odbrane optuženih za ratne zločine pred lokalnim sudovima često ističu da su u neravnopravnom položaju u odnosu na tužilaštva.

Rato Runjevac naglašavada neravnopravnost proističe iz važećih zakona, po kojima advokati “nisu u mogućnosti da brzo, efikasno i u potpunosti prikupe sve dokaze” kao što to radi tužilaštvo.

Prema postojećim zakonima, tužilaštvo ima istražitelje, stručne saradnike, dok, kako kaže Runjevac, Zakon o advokaturi dozvoljava “samo pripravnika i to dvije godine do polaganja pravosudnog ispita”.

“Mi nakon potvrđivanja optužnice nismo u mogućnosti da valjano pripremimo odbranu. Sve radimo neorganizovano i bojim se da bivaju povrijeđena prava optuženog na pravično suđenje”, kaže Runjevac.

Ipak, Milenko Vojo Radović, branilac kojeg po službenoj dužnosti angažuju na lokalnim sudovima, ali i na državnom, kaže da uza sve probleme ipak “poklanja puno povjerenje radu okružnih i kantonalnih sudova za procesuiranje predmeta ratnih zločina”.

Čest prigovor branilaca da su u lošijoj poziciji od tužilaštva može se čuti i u Kantonalnom sudu u Sarajevu. Najviše se predstavnici ovog suda žale što tamošnji advokati “nemaju sredstva da adekvatno spreme odbranu”, te zbog toga sud vrlo često osvom trošku poziva svjedoke i vještake.

Adil Lozo, advokat iz Travnika, koji također nije zadovoljan položajem odbrane u odnosu na tužilaštvo, pojašnjava da sama činjenica da iza tužilaštva stoji institucija kao što je policija dovoljno govori o neravnopravnosti odbrane.

“Mi nemamo mogućnosti da vodimo ravnopravne istrage jer uvijek nailazimo na otpore kod državnih organa u prikupljanju određenih podataka”, kaže Lozo, dodajući da bi vid rješenja možda bio moguć kroz osnivanje istražnih centara za odbranu koji bi bili jedinstveni za određena područja.

Erna Mačkić je novinarka Justice Reporta. Justice Report je online publikacija BIRN-a BiH. Ovaj tekst je dio serije članaka koju BIRN Justice Report realizira u okviru projekta “Lokalno pravosuđe pod lupom”. Projekt su podržali građani Sjedinjenih Američkih Država kroz USAID u BiH.