Mirza Lušinović, prvi svjedok Tužilaštva BiH na suđenju Predragu Kujundžiću, ispričao je kako je “u junu ili julu 1992. godine” iz svoje zgrade vidio nekoliko naoružanih vojnika kako odvode deset njegovih komšija.
Kasnije je čuo da su vojnici bili pripadnici jedinice “Predini vukovi”, ali tvrdi da optuženog nije vidio među njima.
“Ne znam gdje su odvedene komšije. Kada je vraćen jedan od njih, pitao sam ga gdje je bio, ali mi nije smio odgovoriti”, kazao je Lušinović.
Tužilaštvo BiH tereti Predraga Kujundžića za učestvovanje u napadima na sela u okolici Doboja, ubistvu jednog maloljetnika, zatvaranju i zlostavljanju civila nesrpske nacionalnosti u logoru “Perćin disko”, te za silovanje jedne maloljetnice i njene majke.
Svjedok se prisjetio da su dvojica pripadnika jedinice “Predini vukovi” dolazili i kod njega u stan tražeći oružje, koje nisu pronašli.
I sam Lušinović je uhapšen 2. maja 1992. godine na radnom mjestu u Stanici javne bezbjednosti Doboj.
“Došli su vojnici u maskirnim uniformama, sa iscrtanim maskama na licu i puškama na gotovs. Mene su okrenuli prema zidu i razoružali i onda, sa još nekoliko mojih kolega, odveli u Okružni zatvor u Doboju. Prvo su nas isprebijali i onda razdvojili po ćelijama”, prisjetio se svjedok, dodavši da su vojnici koji su ga uhapsili imali srbijanski naglasak.
U zatvoru u Doboju, kazao je svjedok, bio je dvije sedmice i onda je “samo pušten” i rečeno mu je da se javi na posao. Kada je to uradio, Lušinoviću su, kako je ispričao, rekli da “u stanici rade samo Srbi”.
Svjedok, njegova supruga i sin su, zahvaljujući razmjeni, napustili Doboj 27. jula 1993. godine.
Drugi svjedok Tužilaštva, Redžo Delić, uhapšen je 18. juna 1993. godine u selu Ševarlije, općina Doboj, zajedno sa još 15-20 osoba.
“Prvo smo odvedeni u ambulantu u Ševarlijama, gdje smo zatekli dosta žena i djece. Razdvojili su nas i odveli prema rijeci Bosni, sa rukama na potiljku. Uniformisana lica su nas počela tući, maltretirati. Tada su ubili mojih sedam ili osam komšija. Njihova tijela smo morali unijeti u jednu štalu, koju smo onda morali zapaliti”, kazao je Delić.
Svjedok je ispričao i kako je sa drugim zatočenicima bio odveden u Dom kulture, gdje su ih vojnici “tukli, pljuvali, tjerali da pužu, da se tuku između sebe, da imitiraju životinje…”. Tu je ostao dva dana, a onda je prebačen u hangar “Bosanka” u Doboju, gdje je “svakodnevno prisustvovao mučenju”.
Oslobođen je 10. jula 1993. godine uz pomoć Dragana Bašića, sa kojim je nekada radio.
Odbrana je prigovorila iskazu svjedoka Delića, istaknuvši da je “nerelevantan u odnosu na djela koja se optužnicom Kujundžiću stavljaju na teret”.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. april 2008. godine.
