Četvrtak, 2 aprila 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

This post is also available in: English

Trojica bivših saboraca Zijada Kurtovića, ujedno i posljednji svjedoci njegove Odbrane, tvrde da je početkom oktobra 1993. godine optuženi bio u borbenim akcijama, a potom u Mostaru.

Tužilaštvo tereti Kurtovića da je, kao komandant voda Vojne policije Samostalnog bataljona Drežnica pri Armiji BiH, učestvovao u zatvaranju, mučenju, premlaćivanju, odvođenju na prisilne radove i živi štit, te prisiljavanju na seksualne odnose muškaraca zarobljenih u katoličkoj Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici, općina Mostar.

Svi zločini, navedeni u 11 tačaka optužnice, počinjeni su u oktobru 1993. godine.

Amir Hadžić, bivši pripadnik Drežničkog bataljona, tvrdi da je zajedno sa Zijadom Kurtovićem bio u “fizičkom obezbjeđenju komande”. U sudnici se prisjetio kako je 6. oktobra 1993. godine sa Ramizom Macićem i optuženim otišao u Bijelo Polje, općina Mostar, u “nabavku hrane i cigara”.

“Sjećam se tog datuma jer je 4. i 5. bila akcija na Vrdima, u kojoj je učestvovao i Zijo. Po povratku je s nama otišao u Bijelo Polje, gdje smo i prenoćili. Sljedećeg dana mi smo se vratili kući, a on je otišao u Mostar”, ispričao je Hadžić.

Tokom unakrsnog ispitivanja tužiteljice Vesne Tančice svjedok je rekao da se osim te akcije ne sjeća nijedne druge iz 1993. godine, kao ni šta je radio ostalih dana oktobra 1993.

Svjedok Edin Kajić, bivši pripadnik diverzantske jedinice u okviru bataljona Drežnica, opisao je Sudskom vijeću kako su pripadnici njegove jedinice, zajedno sa obezbjeđenjem komande u kojem je bio i optuženi, početkom oktobra izveli “simulaciju napada” u mjestu Batačke Lazine.

“Napali smo 1. oktobra 1993. godine. Tu smo proveli jednu noć i sutradan se vratili u komandu. Kurtović je spavao kod mene u noći 2. na 3. oktobar, jer je njegova kuća bila daleko. Ujutro je otišao, ali ne znam gdje”, rekao je Kajić.

Na unakrsna pitanja Vesne Tančice svjedok je odgovorio objašnjenjem da “misli” kako je taj napad simuliran, da bi se nekoliko dana poslije izvela akcija na Vrdima. Također je rekao da u sastavu Drežničkog bataljona nije postojala Vojna policija, već je Kurtović pripadao “fizičkom obezbjeđenju bataljona”.

Jusuf Cokić, posljednji svjedok Odbrane i bivši pripadnik IV čete bataljona Drežnica, također tvrdi da je 1. oktobra 1993. godine učestvovao u akciji na Batačkim Lazinama, gdje je vidio i optuženog.

“Došli smo da izvršimo lažni napad. Tu smo ostali cijelu noć, i sutra do podne, kada se vraćamo u komandu. Zijo i drugi pripadnici fizičkog obezbjeđenja su došli s nama, a ne znam gdje su otišli poslije toga”, rekao je ovaj svjedok.

Na narednom ročištu, 24. aprila 2008. godine, planirano je okončanje dokaznog postupka, tako što će Odbrana prezentirati materijalne dokaze, a potom će obje strane izvesti i svoje dodatne dokaze.

Najčitanije
Saznajte više
Sjednica Vlade Federacije. Foto: Vlada Federacije
Da li je imenovanjem investitora za Južnu interkonekciju Federalna vlada narušila javni interes?
Izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji kojima se direktno definiše koji privatni investitor će realizovati projekat predstavljaju opasan presedan koji izaziva osnovanu sumnju da se radi o zakonskim odredbama po mjeri partikularnih interesa, upozoravaju iz Transparency Internationala.
Oslobođeni za zločine u Zecovima u pritvoru trpio duševne bolove
Na ročištu po tužbi protiv Bosne i Hercegovine za naknadu nematerijalne štete nakon oslobađajuće presude za zločine u Zecovima kod Prijedora, Željko Grbić je kazao da se psihički i fizički katastrofalno osjećao tokom pritvora gdje mu je u više navrata ukazivana i medicinska pomoć.
Novčana kazna za vrijeđanje povratnika u Kalinoviku
Suđenje Debevcu, Mehmedagiću i Pijuku počinje 8. aprila
Pozivi za strožije kažnjavanje napada i govora mržnje u Mostaru