Različita sjećanja svjedoka
This post is also available in: English
Nakon saslušanja 16 svjedoka, među kojima i jednog zaštićenog, te izvođenja materijalnih dokaza, Tužilaštvo BiH je završilo dokazni postupak protiv Suada Kapića, bivšeg pripadnika 517. cazinske oslobodilačke brigade Armije BiH (ABiH) koji se tereti za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.
Dokazni postupak Odbrane počet će 6. marta, kada će u Kapićevu korist iskaze dati pet svjedoka.
Prema navodima optužnice, koju zastupa tužilac Milorad Barašin, Suad Kapić sa nadimkom Hodža je 18. septembra 1995. godine, “zajedno s drugim pripadnicima ARBiH”, učestvovao u zarobljavanju šest pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) u rejonu sela Dabar u općini Sanski Most.
Državno tužilaštvo smatra da je Kapić hicima iz vatrenog oružja lišio života trojicu zarobljenika, dok je jednog teško ranio, a potom neidentifikovanom vojniku ABiH naredio da usmrti i tog zarobljenika. Ubijeni su Duško Čuković, Radovan Mudrinić, Goran Šućur i Slaviša Đukić. Preostala dvojica su predata pripadnicima Izviđačko-diverzantskog voda “Apači”.
Dvojica preživjelih – Dragan Stupar i Milovan Mastikosa – svjedočili su protiv Kapića. Tokom davanja iskaza obojica su rekla da su zarobljeni 20. septembra, iako je u optužnici navedeno da se to desilo 18. septembra 1995. godine.
Mastikosa je ispričao da je šest pripadnika VRS-a nakon zarobljavanja odvedeno na jedno uzvišenje, gdje je jedan od vojnika ABiH kazao: “Hodža, ovi su tvoji.”
Prema iskazu ovog svjedoka, prije ispaljivanja rafala kojim su trojica zarobljenika ubijena, on je “vidio optuženog kako klanja”. Mastikosa je i opisao čovjeka kojeg je tada vidio, i za kojeg kaže da su ga drugi vojnici zvali Hodža, rekavši da je on “uvijek imao sa sobom automatsku pušku”.
Za razliku od Mastikose, zaštićeni svjedok Tužilaštva S1 tvrdi da je, na dan kada su zarobljenici strijeljani, vidio Suada Kapića sa protivoklopnim bacačem, a ne sa automatskim oružjem.
Dragan Stupar je tokom svjedočenja kazao da u optuženom Kapiću prepoznaje osobu koja je bila prisutna na mjestu gdje su zarobljenici strijeljani i koju su svi zvali Hodža.
“Nakon što smo otišli sa pripadnicima ‘Apača’, upitao sam jednog vojnika da li je ‘Hodža’ zapravo vjerski službenik. Taj vojnik s kojim sam pričao odgovorio mi je: ‘Ma, kakav vjerski službenik! To mu je nadimak jer se preziva Hodžić i on je iz Bužima’”, rekao je Stupar.
Prema navodima optužnice, nakon zarobljavanja i vezivanja pripadnika VRS-a, vojnici ABiH su međusobno govorili da trebaju zvati Hodžu, da bi se nakon izvjesnog vremena pojavio Suad Kapić iz Cazina, zajedno sa još nekoliko vojnika.
Tužilaštvo BiH je tokom dokaznog postupka saslušalo i svjedoke koji su govorili o sudbini četvorice ubijenih zarobljenika.
“Druge zarobljenike nisam vidio ni žive ni mrtve. Dvojica zarobljenika su krenula s nama jer je Stupar poznavao teren kojim smo se kretali”, rekao je S1.
Tužilac Barašin je naveo kako je ovaj svjedok tokom davanja iskaza u septembru prošle godine plačući tražio prekid svoga ispitivanja jer se “plašio da bi neko mogao prijetiti porodici”.
Svjedok S2, bivši pripadnik “Apača”, kazao je kako je toga dana vidio svih šest zarobljenika, ali je njegova jedinica uzela samo dvojicu. Na mjestu gdje su preuzeli dvojicu zarobljenika, ispričao je S2, “nije vidio optuženog”.
Kao svjedoci Tužilaštva saslušani su i Mirko Šućur i Rajko Čuković, očevi ubijenog Gorana i Duška, koji su rekli da su pri identifikaciji tijela svojih sinova primijetili krv na zavojima.
“Čuo sam ranije da je Duškovo tijelo isječeno. Otvorio sam sanduk da provjerim je li unutra moje dijete. Na tijelu sam vidio rane, možda od noža ili sječiva, a rane od metaka nisam vidio”, dodao je Čuković.
Doktor Mile Šolaja, koji je u septembru izvršio vanjsku obdukciju na tijelima četvorice ubijenih pripadnika VRS-a, prisjetio se da su sva četiri leša imala ruke vezane na leđima.
“Na tijelu su bile vidljive ubodne rane koje su dominirale. Vidio sam ubodnu ranu u predjelu srca, rez na prednjem dijelu vrata i rane od malokalibarskog oružja”, objasnio je Šolaja.
Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Ibrahim Nadarević, komandant 517. brigade. On je kazao da je o zarobljavanju pripadnika VRS-a čuo tek prošle godine, kada su pojedini bivši borci iz njegove brigade išli davati iskaz u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Nasuprot njemu, svjedok Hasan Hadžalić Haro, koji je bio komandir “Apača”, naglasio je da je komandant Nadarević bio usmeno obaviješten o tom slučaju.
Dokazni postupak Tužilaštva na suđenju Suadu Kapiću obilježen je iskazima svjedoka koji su doveli u pitanje identitet optuženog izražavajući sumnju da je njegov nadimak Hodža, kako se navodi u optužnici. Prije početka glavnog pretresa, kada mu je sudija za prethodni postupak uzimao lične podatke, i sam optuženi je negirao da je imao taj nadimak, rekavši da su ga zvali Suka.
Zaštićeni svjedok S1 je kazao da su svakoga ko je klanjao zvali “Hodža”, čak i njega samog, istaknuvši da je optuženi obavljao vjerske dužnosti.
Svjedok Hase Žunić je rekao da je optuženi imao nadimak “Suki ili Sule” te je dodao da u III bataljonu 517. brigade nije poznavao nijednu osobu koja je imala nadimak Hodža.
Za razliku od njega, svjedok Mesud Mejakić, bivši pripadnik II bataljona 517. brigade, kazao je kako je svaka jedinica imala “Hodžu”.
Osim iskaza svjedoka, Tužilaštvo BiH je kao materijalne dokaze u spis uložilo i zapovijed za akciju “Sana 95”, tokom koje su zarobljeni pripadnici VRS-a, te spisak boraca iz 517. brigade koji se upućuju na zadatak u septembru 1995. godine.
Nadžida Čano je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je internet publikacija BIRN-a BiH.