Svjedok Tužilaštva Omer Karahodžić prepoznao je u sudnici drugooptuženog Mirka (Mileta) Pekeza i kroz suze ga optužio za ubistvo svojih najbližih.
“Sram te bilo šta uradi od mene! Pobio si mi sve”, rekao je svjedok obraćajući se optuženom, čiji identitet nije mogao sa sigurnošću potvrditi.
Omer Karahodžić je jedan od nekolicine Bošnjaka iz sela Čerkazovići i Ljoljići u općini Jajce koji su preživjeli strijeljanje 10. septembra 1992. godine, kada su, pored ostalih, ubijeni njegova supruga i sin.
Pored Mirka (Mileta) Pekeza, Državno tužilaštvo tereti i Mirka (Špire) Pekeza i Milorada Savića da su 10. septembra 1992. godine izveli civile iz kuća te ih strijeljali. U optužnici se navodi da je ova trojka, zajedno sa još nekoliko učesnika u ovom djelu, tom prilikom usmrtila 23, a ranila četiri osobe.
“Nakon što je počela pucnjava, pao sam u duboki jarak pored kojeg su nam naredili da se poredamo po dvoje. Nisam bio ranjen, ali sam se pravio da sam mrtav. Potom sam čuo da neko Mirku govori da opali još jedan rafal, i tada sam ranjen”, kazao je Karahodžić.
Svjedok je rekao da nije mogao raspoznati o kojem se Mirku radi jer su svi koji su učestvovali u strijeljanju “imali čarapu na glavi”, te je dodao da je u grupi koja ih je sprovodila “bilo između 10 i 12 osoba”.
“Ležao sam na tom mjestu do zore, a onda sam otpuzao u šumu. Zbog ranjavanja nisam mogao hodati. Odlučio sam se javiti policajcu Borku Oparnici, koji je prolazio tuda – i sve sam mu ispričao”, kazao je svjedok te dodao da ga je policajac odveo kod ljekara u Mrkonjić-Grad, a potom u Banju Luku, odakle je prebačen u Manjaču.
Omer Karahodžić je rekao i da ga je 2002. godine posjetio Mirko (Špire) Pekez zajedno sa izvjesnim Đurom Vukadinom.
“Kazao mi je kako on nije ništa uradio, već Mirko Mićin. Tražio je tada od mene da idem u sud u Travnik i da kažem sudiji kako on nije ništa uradio. Platio mi je i taksi do Travnika. Ali, tamo nisam našao sudiju”, objasnio je svjedok, dodavši da su mu prošle godine bile upućene i prijetnje.
“Neko mi je došao i pitao me hoću li biti svjedok. Ne znam ni ko je to bio. Nakon toga sam otišao od svoje kuće do Jajca”, rekao je svjedok, napomenuvši da je u poslijeratnim godinama “čuo” kako je u strijeljanju učestvovao Zoran Marić, odnosno Mirko (Mileta) Pekez.
Svjedok Subhudin Zobić je ispričao kako je čuo da su ubijeni njegova majka Đula i sin Adnan, te da su u grupi koja je učestvovala u sprovođenju i ubijanju Bošnjaka bili dvojica Pekeza, Milorad Savić, Zoran Marić i Jovo Jandrić.
Treći svjedok Tužilaštva bio je Rajko Todorčević, ljekar iz Doma zdravlja Šipovo, koji je 10. septembra 1992. godine izvršio vanjsku obdukciju nastradalih Bošnjaka.
“Na mjestu događaja sam izbrojao 23 mrtva tijela. Svi su imali prostrjelne rane od vatrenog oružja. Identifikaciju sam izvršio uz pomoć civila koji su poznavali žrtve”, objasnio je Rajko Todorčević.
Nastavak suđenja je 25. februara 2008. godine.
