This post is also available in: English
Zejna Bajramović, svjedokinja Tužilaštva BiH na suđenju Pekezu i ostalima, tvrdi da je preživjela strijeljanje grupe Bošnjaka iz sela Čerkazovići i Ljojići, općina Jajce, u septembru 1992. godine, kriveći optuženog Mirka (Špire) Pekeza za saučesništvo u tom djelu.
“Doveli su nas u Tisovac u koloni. Donijeli su bijelo platno i tražili da na njega stavimo zlato, pare, lične karte… ko je šta imao. Zapucali su. U jednom trenutku stajala sam sama. Čula sam muža kako govori Jovi Jandriću: ‘Zakolji me da se ne patim, četiri metka si mi ispalio u prsa’”, kazala je Bajramović, koju su, kako tvrdi, zajedno sa sinom i mužem zarobili Mirko (Špire) Pekez i Jovo Jandrić.
Mirka (Špire) Pekeza, Mirka (Mileta) Pekeza i Milorada Savića Tužilaštvo tereti da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i rezervnog sastava policije, 10. septembra 1992. godine učestvovali u strijeljanju 23 civila iz sela Ljoljići i Čerkazovići, općina Jajce.
Optuženi su, zajedno sa Jovom Jandrićem i drugim pripadnicima VRS-a, navodno okupili civile i odveli ih do mjesta Tisovac, gdje su izvršili strijeljanje. Četiri osobe su preživjele.
“Pitala sam se što sam ja ostala živa. Krenula sam da skočim u jednu rupu i da se ubijem, ali mi ništa nije bilo. Krv sa sina komšije Omera, koji nije imao ni 20 godina, kapala je po meni. Jaukao je dozivajući majku. Ponovo su zapucali. Ubijen je taj mladić, a ja sam ranjena u leđa. Oni su otišli”, prisjetila se Bajramović, dodavši da je tu bilo “više” vojnika, ali im nije znala tačan broj.
“Kada su otišli, sačekala sam da mi muž umre, pa sam pomilovala ubijenog sina i pužući krenula prema Savića vodi. Tu sam saprala krv, na koju su letjele muhe, i malo se umila”, ispričala je svjedokinja, i dodala da ju je tada policija pronašla i odvezla u bolnicu.
Kao drugi svjedok Tužilaštva BiH saslušan je Pero Savić, mještanin sela Čerkazovići, koji se prisjetio kako je, na ručku poslije sahrane vojnika Rade Savića, Jovo Jandrić govorio da treba “likvidirati Bošnjake”.
“Na tom ručku bili su Mirko (Špire) Pekez, Mirko (Mileta) Pekez, poštar Simo Savić, Milorad Savić i drugi. Ujutro sam čuo kako žene pričaju da su Jovo, ova dva Pekeza i poštar Simo pobili te ljude. Dva dana kasnije našao me policajac i zatražio da ponesem alat, da te ljude sakupimo i pokopamo. Uradili smo to i zakopali smo ih na mojoj zemlji”, ispričao je Pero Savić.
Treći svjedok, Nedeljko Jandrić, nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti u Jajcu, kazao je da su “Bošnjaci iz Čerkazovića i Ljoljića išli na prozivku” od sredine jula do oktobra 1992. godine, kako bi u slučaju potrebe mogli biti angažirani jer “nije bilo dovoljno policajaca”.
“Jedan dan policajac se vratio sa prozivke i rekao da nema ljudi, da se nešto desilo ružno. Ne mogu tvrditi ko je to uradio. Povezao sam da su to mogli biti Mirko (Špire) Pekez, Jovo Jandrić i Milorad Savić”, kazao je Jandrić, dodavši da Mirko (Mileta) Pekez nikada nije bio u sastavu policije.
Nastavak suđenja zakazan je za 22. februar 2008. godine.
