Tužilaštvo Bosne i Hercegovine saslušalo je prva dva svjedoka na suđenju braći Ranku i Rajku Vukoviću, koji se terete za zločine počinjene u Foči tokom 1992. godine.
Rajka i Ranka Vukovića Državno tužilaštvo tereti da su, kao pripadnici vojske tadašnje Srpske Republike BiH, zajedno sa Rankom i Blagojom Golubovićem u Podkolunu ubili dvije osobe – jednu ženu i čovjeka rođenog 1909. godine.
Žrtve čija se ubistva spominju u optužnici porodica su Bajre i Zahide Hukare, svjedoka na ovom suđenju.
“Dok su moja supruga i komšinica Paša kopale krompir u blizini kuće, primijetio sam četiri vojnika kako se približavaju. Prepoznao sam Rajka i Ranka, a s njima Ranka i Blagoja Golubovića. Sakrio sam se u krečanu, odakle sam čuo pucnjeve. Malo poslije sam vidio kako prilaze mojoj tetki Mejri, a potom sam čuo rafal”, kazao je Bajro Hukara, dodavši da je kasnije našao njeno tijelo izrešetano rafalima.
Kada su vojnici otišli, Bajro se vratio u kuću, gdje je našao tijelo svog 83-godišnjeg oca Avdije.
Kako je Bajro Hukara rekao, ubijenog oca je, “zamotavši ga u deku i ubacivši u sanduk koji je sam napravio”, uz pomoć supruge sahranio u blizini kuće. Nisu imali vremena da ukopaju i tetku jer su vojnici ponovo došli u selo, te su njeno tijelo, kako je Bajro rekao, “ubacili u njenu kuću”, a tek kasnije ju je našao njen sin i sahranio.
“Nisam mogla pomoći mužu da sahranimo Mejru nakon što sam vidjela mrtvog svekra. Jednostavno nisam mogla izdržati”, kazala je Zahida Hukara prisjećajući se kako je vidjela da je njen svekar pogođen ispod oka i u predjelu grudi, a “krvi je bilo svugdje oko njega”.
Zahida Hukara je rekla i da je među vojnicima u selu tog dana prepoznala Rajka Vukovića, kojeg je, tvrdi, poznavala otprije. Nije mogla reći kakvu su uniformu nosili vojnici.
Nastavak suđenja je 15. novembra 2007. godine.
