This post is also available in:
Marinko Drežnjak i Ivan Pavlović, svjedoci Tužilaštva BiH, prepoznali su u sudnici optuženog Zijada Kurtovića kao osobu koja ih je maltretirala u Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici, opština Mostar.
Zijad Kurtović se kao zapovjednik voda Vojne policije Samostalnog bataljona “Drežnica”, koji je djelovao u sastavu Armije BiH, tereti da je u drugoj polovici 1993. godine u katoličkoj crkvi u Donjoj Drežnici kod Jablanice mučio i zlostavljao 20 zarobljenika hrvatske nacionalnosti, nanoseći im tjelesne i psihičke ozljede.
Marinko Drežnjak izjavio je da je Kurtovića poznavao još iz mladosti, te da je bio “sklon ekscesima”. “Maltretirao je djecu kad bi išla u školu”, dodao je.
Drežnjak je govorio o detaljima mučenja zarobljenih Hrvata, vojnika i civila. Osim Zijada Kurtovića, u grupi vojnika Armije BiH koji su ih maltretirali, prema riječima ovog svjedoka, bili su i Hasan Delić, Senad Bobić te osobe sa nadimcima Bimbo i Nono.
Svjedok je u direktnom ispitivanju više puta izjavio da je Zijad Kurtović izdavao naredbe, ali, na pitanje Sudskog vijeća, nije se mogao prisjetiti konkretnih naredbi koje je lično čuo.
“Kad sam bio slomljen i pretučen, tražio sam pomoć od Zijada Kurtovića, ali nije mi pomogao. On je bio glavni”, rekao je Drežnjak.
Kurtović je, tvrdi svjedok, naređivao i odvođenje zarobljenika na prisilni rad na prvim linijama, gdje su ih vodili Alija Bobić i Ahmet Kurtović, za koga Drežnjak kaže da je brat optuženog.
U izjavi datoj Tužilaštvu u toku istrage, Drežnjak je rekao da su zarobljeni maltretirani prvih pet dana boravka u crkvi, te da su kasnije prepušteni Civilnoj zaštiti i maltretiranje je prestalo. Kad mu je ta izjava predočena, Drežnjak je rekao da je tačan iskaz koji je dao u sudnici, da je maltretiranje trajalo duže. Ovu i neke druge razlike u izjavama objasnio je činjenicom da se u istrazi nije mogao svega sjetiti.
Drežnjak je obavijestio Sud da je u avgustu ove godine primio anonimni telefonski poziv u kojem ga je osoba čiji glas nije prepoznao nagovarala da odustane od svjedočenja, da je sve davno bilo, te da odu zajedno negdje, sjedu i popiju kafu. Drežnjak, nastanjen u Mostaru, takođe je naveo da je u utorak, 2. oktobra, razbijen prozor na njegovoj obnovljenoj porodičnoj kući u Grabovici.
Drugi svjedok, Ivan Pavlović iz Jajca, rekao je kako je uhapšen kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Opisujući događaje u crkvi, kazao je: “Najviše je naređivao Zijad”, te ustvrdio da je lično čuo naredbe.
“Zijad nas je okupio oko klavira i naredio da pjevamo. Kad mu se nije svidjela pjesma, čupao je tipke i udarao nas. On je bio glava svega”, rekao je Pavlović. Da se osoba koja je, kako tvrdi, izdavala naredbe zove Zijad Kurtović, saznao je od Marinka Drežnjaka.
Pavlović kaže da je “krajičkom oka” vidio osobe čiji identitet je Tužilaštvo zaštitilo pseudonimima “A” i “B” kako vrše oralni seks, na šta su bili primorani.
I ovaj svjedok je razlike u iskazima datim u istrazi i u sudnici objasnio slabim sjećanjem.
“Ima puno činjenica, ne mogu se svega sjetiti”, rekao je.
Suđenje se nastavlja 18. oktobra 2007, kada će iskaz dati zaštićeni svjedoci.
