This post is also available in: English
Drugog dana svjedočenja, zaštićena svjedokinja Tužilaštva pod šifrom F govorila je o pokušajima silovanja u logoru Vojno koje je sama preživjela, te o silovanjima drugih zatočenica i premlaćivanjima muškaraca.
“Kada sam ušla, soba je bila puna bojovnika. Jedan od njih, ćelav i s naušnicom u lijevom uhu, naredio mi je da pođem za njim. Odveo me je u drugu sobu i naredio da se skinem. Pošto sam rekla da neću, on mi je strgnuo košulju i ošamario me. Tada sam se onesvijestila. Kada sam se probudila, vidjela sam drugog bojovnika pokraj sebe i čula sam da govori: ‘Pusti je meni, Emire… Daj je meni, Brekalo…’”, ispričala je F, dodavši da ona lično u logoru Vojno nije bila silovana.
U optužnici stoji da je Damir Brekalo, koji se prije zvao Emir, bio stražar u logoru Vojno.
Državno tužilaštvo tereti Marka Radića zvanog Maka, Dragana Šunjića, Damira Brekala i Mirka Vračevića zvanog Srbin da su, kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), tokom 1993. i 1994. godine učestvovali u ubistvima, silovanjima, mučenju i odvođenju zatočenika logora Vojno na prinudne radove.
Svjedokinja F se prisjetila i pokušaja silovanja u kojem je učestvovao drugooptuženi Šunjić.
“Nekoliko dana po mom dolasku u logor, odveli su me Mariju Mihalju i on mi je tada rekao da uđem u sobu i nekom muškarcu ‘pružim malo ljubavi’. Kada sam ušla u sobu, na bračnom krevetu je ležao go muškarac. Tada sam se onesvijestila, i kasnije, kada sam došla sebi, vidjela sam Šunjića koji je bio go od pasa. Ne znam da li je on bio taj muškarac koji je ležao na krevetu”, tvrdi svjedokinja F.
Mario Mihalj, Ivek Kolobara, Jure Kordić, Nedžad Čorić, Amel Hadžiosmanović i Nedžad Tinjak se u optužnici spominju kao izvršioci pojedinih zločina u logoru Vojno.
Prema iskazu ove svjedokinje, u sobi u kojoj je boravila 109 dana bilo je zatočeno 15 djece i 21 žena, koje su svakodnevno odvođene na silovanje.
“Najmlađe dijete je imalo osam mjeseci, a najstarija žena oko 85 godina. Znam da su žene često odvođene na silovanje, a najčešće svjedokinja A, koja mi je rekla da ju je silovao Radić, te svjedokinje B i AG”, tvrdi svjedokinja F.
Radić je, kako stoji u optužnici, bio na čelu diverzantske jedinice “Ivan Stanić Ćićo”, a potom zapovjednik Bjelopoljske bojne u sklopu Druge brigade HVO-a i nadležan za cijelo područje Bijelog Polja, općina Mostar, uključujući i logor Vojno.
U optužnici dalje stoji da je Šunjić bio Radićev zamjenik, te Tužilaštvo obojicu tereti po ličnoj i komandnoj odgovornosti.
“Maka Radić je bio nadređen Mihalju i Šunjiću. Ni ptica iznad Vojna nije mogla preletjeti bez njegove dozvole. Jednom mi je rekao da je on zapovjednik ‘Bjelopoljske kotline koju kontrolira HVO’. Znam da je Mirko Vračević, kojeg su zvali Srbin i Ćoro, dolazio stalno jer je živio blizu logora”, rekla je svjedokinja F.
Vračević je, kako stoji u optužnici, bio pripadnik Bjelopoljske bojne i stražar u logoru Vojno, te je učestvovao u zlostavljanjima zatočenih Bošnjaka.
Tokom unakrsnog ispitivanja, advokat Dragan Barbarić je isticao da je svjedokinja u izjavama, koje je dala istražnom sudiji u Mostaru, Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova u Mostaru i Tužilaštvu BiH, “često mijenjala iskaz”.
Suđenje se nastavlja 10. septembra 2007. godine, kada je predviđen nastavak unakrsnog ispitivanja svjedokinje F.
