Iznoseći završnu riječ, tužilac David Schwendiman zatražio je dugotrajnu kaznu od 25 godina zatvora za Nenada Tanaskovića. Tužilaštvo BiH Tanaskovića smatra odgovornim za učestvovanje u premlaćivanju, prisilnom premještanju, mučenju, silovanju i ubijanju civila na području Višegrada u periodu od aprila do kraja juna 1992. godine.
Odbrana je zatražila oslobađanje, kao i da se optuženi pusti na slobodu do pravosnažnosti presude.
Sam optuženi je izjavio kako se ne osjeća krivim “ni po jednoj tački optužnice”.
“Prav sam i pred Bogom i pred narodom”, rekao je Nenad Tanasković.
Prema riječima tužioca, utvrđeno je da je na području opštine Višegrad izvršen širok i sistematičan napad na civilno stanovništvo. U tom napadu optuženi je, smatra Tužilaštvo, “spremno, pa čak i željno učestvovao kao vojnik”.
Državno tužilaštvo smatra da su izjavama svjedoka u dokaznom postupku dokazali da je optuženi kriv po svih sedam tačaka optužnice.
Optuženog je tužilac opisao kao osobu koja je “lovila i kupila ljude”, dodavši da je “sa entuzijazmom učestvovao u tome”.
“Tanasković je sa sigurnošću znao kakve će biti posljedice njegovih djela”, ustvrdio je tužilac.
“Izjave svjedoka tokom glavnog pretresa ukazuju na ubilačku prirodu njegovog uma u periodu na koji se optužnica odnosi”, rekao je tužilac.
Razlike u izjavama istih svjedoka, kao i između izjava više svjedoka o istom događaju, tužilac je objasnio riječima da se radi o sjećanju nakon 15 godina, te da svjedoci međusobno nisu usaglašavali izjave.
Nedosljednost u izjavama svjedoka za Odbranu su bile povod da postave pitanje kredibiliteta pojedinih svjedoka. Iskaze pojedinih svjedoka Odbrana je okarakterisala kao “iskrivljena sjećanja” koja ništa ne dokazuju.
U završnoj riječi braniteljica Radmila Radisavljević je još jednom ponovila da njen branjenik ima alibi za datume koji se spominju u optužnici, te da stoga nije mogao učestvovati u zločinima koji su se tada desili.
Radisavljević je naglasila da je Tanasković bio “običan vojnik” te da “nije mogao biti odgovoran za djela za koja ga optužnica tereti”.
Tokom postupka nije utvrđeno da je Nenad Tanasković bilo koga ubio, silovao ili nekom nanio teške povrede koje se mogu okarakterisati kao zločin protiv čovječnosti, stav je Odbrane.
Odbrana je zatražila da se prilikom određivanja kazne Sud rukovodi Krivičnim zakonom SFRJ, koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela i koji propisuje blažu kaznu za ratne zločine nego Krivični zakon BiH.
“Ne treba stvarati mržnju, već pomirenje. Samo kad istina bude prepoznata, može doći do pomirenja”, zaključila je braniteljica Radisavljević.
Presuda Nenadu Tanaskoviću biće izrečena 24. avgusta 2007. godine.
