This post is also available in:
Tvrdeći da je pretpostavka o nevinosti dvojice optuženih – Gorana i Zorana Damjanovića – u toku dokaznog postupka pobijena, tužilac Philip Alcock je pozvao Sudsko vijeće da izrekne osuđujuću presudu, ne precizirajući visinu kazne.
“Osuđujuća presuda i pravedna kazna mogu spriječiti da se događaji iz Bojnika 1992. dese ponovo negdje drugdje”, rekao je Alcock.
Goran i Zoran Damjanović su optuženi da su 2. juna 1992. godine ispred samoposluge u naselju Bojnik, kao pripadnici snaga tadašnje Srpske Republike BiH, uniformisani i naoružani, učestvovali u premlaćivanju grupe od 20 do 30 Bošnjaka zarobljenih za vrijeme napada na selo Ahatovići.
Goran Damjanović se tereti i za posjedovanje veće količine oružja i eksploziva, koji su pronađeni u njegovoj kući za vrijeme pretresa u aprilu 2006. godine.
Tužilaštvo smatra da su iskazi svjedoka koje su pozvali, među kojima i direktne žrtve zločina u Bojniku, dokazali krivicu braće Damjanović.
“Pogrešna identifikacija kao argument se u potpunosti može odbaciti. Optuženi su bili dobro poznati njihovim žrtvama prije rata, a kasnije su ih identifikovali”, rekao je tužilac.
Tužilac je napomenuo da je jedan od svjedoka, koji je u vrijeme zločina imao 18 godina, prije rata dobro poznavao trojicu braće Damjanović. Prvobitno je istraga vođena i protiv trećeg brata, Vedrana, ali optužnica nije podignuta.
“Jedan svjedok je došao u sudnicu tek na sudski poziv, protiv svoje volje, nezadovoljan jer se ne sudi i trećem bratu”, napomenuo je tužilac, dodavši da je ovaj svjedok u istrazi rekao da su u Bojniku bila sva tri Damjanovića.
Tužilaštvo smatra i da alibiji koje su Odbrane ponudile za obojicu braće nisu održivi. Alcock je dodao da je alibi za Gorana Damjanovića, koji je tvrdio da je u vrijeme zločina u Bojniku bio u posjeti ocu u bolnici na Palama, oboren zbog nedosljednosti iskaza svjedoka, te materijalnih dokaza koji su prikupljeni.
I alibi za Zorana Damjanovića, čija Odbrana tvrdi da je u vrijeme zločina u Bojniku bio u okruženju u selu Potrkaj, nije održiv, smatrajući da ovo selo nije bilo u tako nepovoljnom položaju kako su svjedoci i sam optuženi tvrdili u svojim iskazima.
Govoreći o navodima optužnice za Gorana Damjanovića o posjedovanju oružja, Tužilaštvo smatra da su postojeći dokazi, uz priznanje koje je sam optuženi dao, dostatni da se dokaže krivica.
“Tužilaštvo smatra da je izvan razumne sumnje utvrđeno da su obojica bila u Bojniku, zajedno sa drugim neidentifikovanim počiniocima”, rekao je tužilac u završnim riječima, dodavši da je dokazano kako su “optuženi svjesno žrtvama nanijeli fizičku i psihičku bol i patnju”.
Branioci Gorana i Zorana Damjanovića završne riječi će izložiti 14. juna 2007. godine.
