This post is also available in:
Iako je bio najavljen kao zaštićeni svjedok Tužilaštva, Zaim Rizvanović je odbio mjere zaštite rekavši da će govoriti «istinu o svojim mukama i strijeljanju» koje je preživio.
Rizvanović je svjedočio protiv Gorana i Zorana Damajnovića koje Tužilaštvo tereti da su kao pripadnici srpske vojske učestvovali u premlaćivanju grupe muškaraca u sarajevskom naselju Bojnik 1992.godine.
Krajem maja te godine, prema riječima Zaima Rizvanovića, počeli su napadi na selo Ahatovići i granatiranje koje je trajalo nekoliko dana.
«Sipala je kiša granata», opisao je svjedok.
Rizvanović i ostali mještani Ahatovića su se organizovali u oružane straže kako bi, rekao je, «odbranili selo». Ipak, njihova odbrana nije bilo dovoljno jaka i u selo su ušle srpske jedinice. Neki muškarci su odmah poginuli, a neki su se predali, rekao je Rizvanović.
«Predali smo se srpskoj vojsci sa rukama digutim u zrak», tvrdi svjedok dodajući da u trenutku predaje nisu bili naoružani.
Svi zarobljenici su odvedeni pred samoposlugu u Bojniku, gdje su ih dočekali pripadnici srpske vojske, naoružani i pijani.
«Držali su pive i konjak i govorili su ‘eto balija i ustaša'», ispričao je svjedok.
Ispred samoposluge u Bojniku svi zarobljenici su morali stati uza zid, potom su im oduzeti dokumenti i novac.Među vojnicima Rizvanović je prepoznao Gorana Damjanovića.
«Nosio je automat, tri bombe oko opasača i policijsku palicu», kaže Zaim Rizvanović i dodaje, da je optuženi bio tada u uniformi JNA.
Prema njegovim riječima, Goran Damjanović mu je naredio da se okrene a potom ga upitao da li se poznaju, što je Rizvanović potvrdio, a nakon čega ga je optuženi počeo udarati prvo nogom, a potom palicom po glavi, usljed čega je počeo gubiti svijest.
Goran Damjanović je zatim, prema riječima ovog svjedoka, počeo udarati Kasima Šehića koji je stajao pokraj njega.
Nakon sat vremena zlostavljanja, svi zatočeni su odvedeni autobusima u kojim su, kaže Rizvanović, morali pjevati «četničke pjesme». Odvedeni su u logor u Rajlovcu, kraj Sarajeva.
Poslije dvije sedmice boravka u logoru u Rajlovcu, svi zatvorenici su uvedeni u autobus na koji su onda vojnici «ispaljivali zolje, bacali bombe i pucali iz automatskog oružja».
Od 56 zatvornika, osam je preživjelo,a među njima i Zaim Rizvanović.
Svjedok je rekao da ne zna ko je tačno pucao na autobus.
U sudnici je prepoznao oba optužena rekavši da je s njima išao u školu, ali je samo Gorana Damjanovića povezao sa zločinom u Bojniku.
«Zajedno smo igrali lopte,družili se. Bili smo jarani», kaže Rizvanović.
Nastavak glavnog pretresa je 17.oktobra.
