This post is also available in: English
Ismet Isenaj, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine protiv Dragana Damjanovića optuženog za ratne zločine počinjene nad civilima u sarajevskoj općini Vogošća, nije uspio prepoznati optuženog u sudnici.
Isenaj je, kako je rekao, vrijeme od juna 1992. do marta 1993. godine proveo u različitim mjestima zatočenja u Vogošći gdje je doveden iz Ilijaša, mjesta gdje je živio do početka rata.
Najduže je bio zatočen u logoru Planjina kuća u Semizovcu gdje je doveden sredinom augusta.
Dragana Damjanovića se sjeća kao osobe koja je njega i druge zatočenike pratila pri svakodnevnom
odlasku na prisilni rad.
«Najčešće nas je izdvajao i odvodio Dragan Damjanović», kazao je Ismet Isenaj, te dodao da je Damjanović tokom odvođenja «tukao zatočenike i iživljavao se nad njima».
«Nije birao čime će nas udarati», tvrdi svjedok.
Nakon rada, u pratnji Damjanovića, zatvorenici su se vraćali u Planjinu kuću.
«Kada se vratimo, Damjanović bi navraćao vojnike koji su bili pijani da nas tuku, a i sam im se pridruživao», priča Isenaj.
Početkom januara 1993. godine Isenaj je ranjen u živom štitu na brdu Žuč.
«Išao sam ispred dvojice srpskih vojnika prema linijama Armije BiH kada su me «naši» ranili. Odveli su me u ambulantu, previli i vratili u logor», kazao je Isenaj.
Dana 9. marta 1993. godine Ismet Isenaj je razmijenjen. Tvrdi da je prije zarobljavanja imao 86, a kada izašao iz logora 36 kg.
Na pitanje Tužilaštva da li može prepoznati Dragana Damjanovića u sudnici, svjedok je rekao da je prošlo puno te da sa ove distance ne može sa sigurnošću prepoznati optuženog.
Nastavak suđenja je 25. jula kada će se pojaviti naredna tri svjedoka Tužilaštva.
