Članak

Progon nije bio starteški cilj

2. Decembra 2014.00:00
U nastavku suđenja Ratku Mladiću, bivši komandant Teritorijalne odbrane u Banjaluci Milorad Sajić negirao je da je progon Muslimana i Hrvata bio jedan od strateških ciljeva koje je u maju 1992. godine usvojila skupština Republike Srpske.

This post is also available in: English

Sajić je u pisanoj izjavi uvedenoj u spis rekao da “strateški ciljevi Republike Srpske nikada nisu obuhvatali protjerivanje Muslimana i Hrvata”.

Unakrsno ispitujući svjedoka, Haški tužioci su, međutim, citirali riječi predsjednika Skupštine Republike Srpske Momčila Krajišnika sa sjednice iz 12. maja 1992. na kojoj su poslanici proklamovali šest strateških ratnih ciljeva bosanskih Srba.

“Prvi strateški cilj je razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice; razdvajanje država; razdvajanje od onih koji su neprijatelji i koji su koristili svaku priliku, naročito u ovom vijeku, da nas napadnu i koji će nastaviti s takvom praksom ako nastavimo da budemo u istoj državi”, kazao je tada Krajišnik.

Sajić, koji je prisustvovao toj sjednici, potvrdio je da to jesu bile riječi Krajišnika, iako je negirao da je razdvajanje kao prvi ratni cilj na istoj sjednici proklamovao vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić.

Zastupnik Optužbe sugerisao je i da je Sajić imao važnu ulogu zbog toga što je na istoj sjednici Skupštine Republike Srpske sjedio odmah pored Ratka Mladića.

“Ništa me nije kvalifikovalo da sjedim tu, general (Mladić) je rekao: ‘Sjed’, mali, tu’”, odgovorio je svjedok, tvrdeći da prethodno nije ni poznavao Mladića.

Sajić, koji je bio i član kriznog štaba Autonomne Regije Krajina, tvrdio je i da se “vojne strukture nikada nisu stavile pod kontrolu civilnih vlasti”.

Ratku Mladiću sudi se za progon Muslimana i Hrvata iz opština pod srpskom kontrolom, koji je u nekoliko opština poprimio razmjere genocida. Optužen je i za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Na ovom ročištu je ispitan i svjedok Odbrane Ratko Milojica, koji je govorio o dešavanjima na području Prijedora u proljeće 1992. godine.

Tezu Mladićeve odbrane da su rat u prijedorskoj opštini izazvali “muslimanski ekstremisti”, Milojica je potkrijepio opisom napada na njega i još petoricu srpskih vojnika u selu Hambarine u maju 1992. godine. Poslije kraćeg razgovora o predaji oružja, na Srbe u automobilu je, po Milojicinom iskazu, otvorena vatra. Trojica su ubijena, a trojica, uključujući i njega, teško ranjena.

Po optužnici, srpske snage su, uzvraćajući na taj napad, od 23. maja sprovele operaciju “čišćenja” područja oko Hambarina, ubile jedan broj Muslimana, a hiljade mještana protjerale ili zatvorile u logor Omarska, gdje su nad njima činjeni zločini.

Vjerodostojnost svjedoka tokom unakrsnog ispitivanja tužioci su nastojali da naruše ukazivanjem da je on bio umiješan u ubistvo jednog katoličkog sveštenika u Ljubiji.

Milojica nije negirao da je bio prisutan kada je sveštenik bio opljačkan i ubijen, ali je opovrgavao da je ubica Ivica Pavlović, inače Hrvat, pucao iz njegove automatske puške.

Suđenje Mladiću se nastavlja u srijedu, 3. decembra.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English