Članak

Matuzović i ostali: Ubistvo ili samoubistvo u logoru

31. Januara 2018.13:57
Svjedokinja Državnog tužilaštva na suđenju za ratni zločin počinjen u Orašju kazala je da je njen muž obješen dok je bio zatvoren u Srednjoškolskom centru, a ne, kako su čuvari izjavili, da se sam objesio.

Tijelo muža Pere svjedokinja Ljubica Gavrić, kako je rekla, ni do danas nije pronašla.

“Tijelo supruga nikada nije pronađeno. Iako sam od ostalih zatvorenika čula kako su stražari tvrdili da se sam objesio, smatram da je ipak ubijen vješanjem”, izjavila je svjedokinja, dodavši da je 24. aprila 1992. napustila selo Bukova Greda i preselila se u rodni Obudovac (općina Orašje).

Gavrić je posvjedočila kako je 8. maja iste godine hrvatska vojska oduzela naoružanje od Srba u Bukovoj Gredi, a dan kasnije i ubila njenog sina Milana i još osam Srba.

“Milan je sa ostalim Srbima bježao i skrivao se u jednoj vikendici u Bukovoj Gredi. Ubijen je, kako sam saznala, 9. maja. Njegove kosti pronađene su tek nakon dvije godine, a obdukcija je potvrdila da je imao prostrelnu ranu na čelu. Komšija Aleksa Božić kazao mi je kako je moj Milan pronađen u kanalu između dvije njive”, ispričala je svjedokinja.

Ona je na upit tužitelja Milanka Kajganića govorila i o drugim ubistvima u Srednjoškolskom centru, gdje je bio zatvoren njen muž.

“Ubijen je i Mitar Gavrić, brat mog muža. Također, kasnije sam saznala da je Andrija Gavrić, sin mog djevera, ugušen u kanti vode u tom logoru”, kazala je Ljubica Gavrić.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima. Matuzović, Živković i Đurić su optuženi i da su, zajedno s njima poznatim pripadnicima Vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenjima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

O ubistvu Pere Gavrića svjedočio je i Aćim Simić, koji je bio zatočen u Donjoj Mahali, a zatim i u Srednjoškolskom centru.

“Pero Gavrić se objesio u kupatilu u logoru. To znam jer su stražari tako govorili”, rekao je Simić.

On je ispričao da je uhapšen 9. maja, zajedno sa ostalim Srbima iz Bukove Grede. Prvo su, kako je kazao svjedok, odvedeni u logor u Donjoj Mahali, koji je bio smješten u kući Mirze Deljkovića, gdje su počela prva maltretiranja zarobljenika.

“Čedo Cvijanović ubijen je dan nakon hapšenja. Prvo su mu odsjekli tri prsta, a kasnije je ubijen. Nisam vidio ko mu je odsjekao prste, ali jesam vidio krvavu ruku i kada je jaukao od bolova”, prisjetio se svjedok.

Suđenje se nastavlja 7. februara.

Admir Muslimović