Tužilac Milanko Kajganić je pročitao iskaz koji je Rosa Mršić 1994. godine dala Centru javne bezbjednosti Doboj. Mršić je preminula 2003. godine, prije podizanja optužnice protiv Đure Matuzovića, Ive i Tade Oršolića, Marka Dominkovića, Jose Nedića, Marka Blažanovića, Mate i Ante Živkovića, Stjepe Đurića i Mirka Jurića.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima. Matuzović, Živković i Đurić su optuženi i da su, zajedno s njima poznatim pripadnicima Vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u Osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenjima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Iako je svjedokinja Mršić preminula, njen iskaz je korišten kao dokaz optužnice. Ona je izjavila da je u logoru “Donja Mahala” prala toalet, rublje vojnicima i suđe.
“Seksualno sam zlostavljana u vešeraju logora. Mato zvani Rakijica dolazio je pijan, tukao bi me, a zatim i silovao. Također, silovao me je i vojni policajac Damir zvani Dama”, navela je u iskazu Mršić.
U istom iskazu stoji kako je njen sin Željko poginuo 8. maja 1992. prilikom napada na Novi Grad (općina Odžak), odakle je ona, zajedno s drugim srpskim civilima, prevezena u logor, prvo u Brod, a zatim u Orašje.
“Stražari su u logoru ‘Polet’ u Brodu često izvodili mlađe žene, a zatim ih kasnije silovali. Ja u tom logoru nisam silovana, jer sam bila jako lošeg zdravstvenog stanja, skrhana zbog pogibije sina”, navodi se u iskazu.
Odbrane optuženih protivile su se zakonitosti iskaza jer na njemu nema potpisa oštećene svjedokinje.
Nastavak suđenja zakazan je za 20. decembar.
