Čaušević negira da je potpisao sporazum o vansudskom poravnanju

Svjedočeči u svoju korist, Čaušević je ustvrdio da tokom istrage nije ispitivan u odnosu na djelo zloupotreba službenog položaja, da mu nije predočen nijedan dokument, osim što je u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) upitan, ali ne za “Glas srpski – Grafika”, već, kako je rekao, za novine “Glas Srpske”.

Čaušević je pojasnio da je 2005. bio raspisan tender za štampanje poreskih markica, da je svako ministarstvo finansija delegiralo po jednog od članova koji su zajedno obilazili štamparije, i izvještaj su u konačnici dostavili komisiji, koja je za najboljeg ponuđača izabrala “Grafotisak”.

“Ulagali su prigovor meni kao direktoru oni i još jedna firma koja je učestvovala u proceduri. Oba prigovora sam odbio. Obratili su se kancelariji za razmatranje žalbi i Ministarstvu finansija kao drugostepenom organu, gdje su odbijeni. Podnijeli su tužbu Sudu BiH zbog tog rješenja. Konačni ishod je da je Sud uvažio njihovu tužbu, a zastupnica ‘Glasa srpskog – Grafika’ obratila se UIO-u radi vandsudskog poravnanja”, ispričao je optuženi.

Čaušević je kazao da nije prihvatio zahtjev za vansudsko poravnanje, da je pisao Upravnom odboru UIO-a da isti ne prihvataju i da su dali podršku tom njegovom stajalištu.

Negirao je da je s predstavnicima te firme tražio sastanak, niti je isti po tom pitanju od njega tražen, ali da su sredstva koja su po sporazumu kasnije isplaćena bila obezbijeđena u budžetu BiH za isplatu šteta i da taj iznos nije prekoračen.

“Nisam potpisao isplatu, niti sam trebao biti upoznat s tim. Hajro Lagumdžija, pomoćnik direktora, potpisao je, to je potvrdio u sudnici, a to je bilo isključivo njegova nadležnost. Na njega sam prenio ovlaštenja”, rekao je Čaušević.

Kako je dodao, o tome ni “naredbodavno” nije razgovarao s Lagumdžijom.

“Niti sam dao naredbu, niti je to ko od mene tražio”, kazao je optuženi.

Potvrdio je Čaušević da mu je Zorica Drljača bila jedan od savjetnika, ali da s njom nije vodio nikakav razgovor u vezi sa sporazumom o vansudskom poravnanju, jer je 17 mjeseci prije toga napustila UIO.

Ispričao je i kako čak kancelarija za reviziju nije stavljala primjedbe na tu isplatu, ali jeste na trošak drugih sredstava, koja se, prema njegovim riječima, tiču Lagumdžije.

Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila. Čauševiću se stavlja na teret i da je, nakon tendera za vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru sa zaštitom, prekoračio svoja ovlaštenja i pravnom licu “Glas srpski – Grafika a.d. Banja Luka” pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000 KM.

Prije Čauševićevog svjedočenja, svjedok Odbrane Damir Župarić, službenik UIO-a, potvrdio je da je Tužilaštvu BiH dostavio akt koji se tiče uvoza za četiri firme, kao i da na jednom prevoznom sredstvu može biti više carinskih isprava i da se na tim aktima prijavljuje roba bez obzira na vrijednost.

Drugi svjedok Fadil Kavazović, nekadašnji šef Carinske ispostave Tuzla, rekao je da se sjeća firme “Janus” koja je uvozila tekstil, i da je u većini slučajeva povećavana fakturna vrijednost robe.

Svjedok je kazao da su slali zahtjeve za provjere faktura administracijama zemalja izvoznica i da je čuo, kada je otišao na drugu poziciju, da su Mađarska i Turska dale pozitivne odgovore na te upite, odnosno da su ti akti vjerodostojni.

Suđenje se nastavlja 7. marta saslušanjem Čauševića u odnosu na ostale tačke optužnice.