This post is also available in: English
Nakon što je čula za ratna dešavanja u BiH 1992., Linda Chouinard se prijavila kao kanadski medicinski tehničar da učestvuje u UN-ovoj mirovnoj misiji u BiH.
“Za mene je to bila prilika da učinim nešto dobro, da pokušam pomoći ljudima koji su bili povrijeđeni. Bila je to 1993. godina kada sam došla ovdje i to je bio moj izbor”, naglašava Chouinard u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu BiH (BIRN BiH).
Po dolasku u kamp u Visokom, Chouinard ističe da se zapitala da li je to ipak bila dobra ideja budući da je shvatila da se zaista radi o ratu. Prisjetila se kako prvih noći nisu mogli spavati zbog zvuka metaka i granata.
Medicinski tehničar Daniel Fortin, koji je bio sa Chouinard u kampu u Visokom, priznaje da je bio uplašen tokom dolaska kada je čuo pucnjavu i bombardovanje.
“Navikavao sam se na to, ali nakon par dana ostavite sve to po strani i usredočite se na vaš posao – a to je briga o ljudima”, kaže Fortin.
Govoreći o svojim radnim zadacima, Chouinard pojašnjava da je tokom prvog mjeseca radila na intenzivnoj njezi, dok je tokom boravka u Kiseljaku radila u konvoju.
“Meni je juni bio najgori jer smo izgubili našeg kolegu kojeg je ubio ručni minobacač. Morala sam se nositi s tim još mnogo godina i veoma sam sretna jer je moj povratak ovdje bio prilika da vidim mjesto gdje je ubijen. Njegovo ime se nalazi na spomen-ploči. Pomoglo mi je to i iskreno rečeno sada se osjećam mnogo bolje”, kaže Chouinard i dodaje da je nakon kolegine smrti shvatila da može poginuti iako je UN-ov vojnik.
Linda Chouinard i Daniel Fortin. Izvor: BIRN BiH
Spašavanje dječaka u Srebrenici
Uz brigu o ranjenicima, Fortin naglašava da je dio svoga rada usmjerio ka duševnoj pomoći.
“Puno ljudi je prolazilo kroz težak period zbog onoga što su gledali, tako da sam ih mnogo slušao i pokušavao pronaći smisao u čitavom tom besmislu”, kazao je Fortin.
Fortin je naveo da je radio i u pratnji konvoja, kao i da je mjesec dana proveo u Srebrenici kao podrška za 400 vojnika. Iako je njegov posao bio pomagati UN-ovoj vojsci i osoblju, ističe kako je imao priliku pomagati i domaćem stanovništvu.
“U Srebrenici je jedno dijete stalo na pješadijsku minu i povrijedilo nogu. Otišli smo po njega i bio sam u prilici da započnem intervenciju koja mu je vjerovatno spasila život, jer je zaista bio nadomak smrti”, prisjeća se Fortin, koji je u BiH služio 1995. i 1998. godine.
Ističe da mu je najteže bilo gledati djecu i starije kojima nisu mogli pomoći. Djeca bez osmijeha, koja se ne igraju, nego idu u potragu za hranom su najteža sjećanja koje Fortin ima na te dane.
Chouinard se prisjetila kako je tokom službe u BiH pričala s lokalnim stanovništvom te da su joj u sjećanju ostali “tužni, ali dobri ljudi”. Posebno su joj drage uspomene djece kojima su davali slatkiše koje bi dobijali od svojih porodica u Kanadi.
“Mislili smo da najmanje što možemo uraditi jeste podariti im osmijeh na licu. Jako sam bila žalosna zbog te djece”, govori ona.
Prilikom posljednje misije u Velikoj Kladuši u kanadskom kampu, Fortin je više vremena provodio u bolnici.
“Misija 1998. godine je za mene bila iscjeljiteljska jer sam vidio djecu kako s užinama idu u školu i kako se ljudi vraćaju svom životu”, rekao je on.
Linda Chouinard i Daniel Fortin. Izvor: BIRN BiH
Borba s posljedicama rata
Chouinard je nakon nekoliko godina po povratku u Kanadu otkrila da je njen boravak u BiH rezultirao posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).
“Moji simptomi su bili više poput depresije. U jednom momentu nisam bila sposobna da radim… Izgubila sam supružnika, izgubila sam posao, izgubila sam sve”, rekla je ona, dodavši da je preporuka doktora bila da se bavi stvarima koje voli poput slikanja i vožnje biciklom.
S druge strane, Fortin kaže da je po povratku u Kanadu shvatio da nema potrebe da sa sobom donosi ono što je proživio tokom svoje službe u BiH. Ističe da je teške stvari okretao na šalu i tako se nosio s tim.
Organizacija “Wounded Warriors” zaslužna je za povratak Kanađana u čast službe i žrtve onih koji su služili u mirovnoj misiji u regiji tokom 90-tih godina. Kako su saopćili iz ove organizacije, za neke članove “Wounded Warriors Canada Battlefield Bike Ride” tima, njih više od 25 koji su služili u BiH i Hrvatskoj, ovo je prvi put da se vraćaju u regiju.
Vožnja se održava između 9. i 16. juna.
Chouinard i Fortin su nakon više od 20 godina posjetili neka mjesta na kojima su nekada služili.
“Mislila sam da ću biti tužna, no oboje smo bili tako sretni. Ovo je za mene poput dara života i mnogo je bolje nego što sam očekivala”, kaže Chouinard.
Fortin ističe da mu je drago vidjeti kako ljudi žive normalnim životom. Navodi kako je prilikom posjete Kiseljaku razgovarao s mladićem koji nije ni iskusio rat, a koji mu je rekao da njegova generacija nikada ne bi učestvovala u ratu.
“Divno je čuti da su usmjereni ka miru”, zaključuje on.
