Polovičan je uspjeh Tužilaštva BiH u dokazivanju najtežih optužbi za ratni zločin, pokazuju pravosnažne presude koje je Državni sud izrekao u prošloj godini.
Unatoč ratnim dešavanjima koja su bila prije više od 15 godina, učenici u školskim klupama na području Sarajeva o tome ne uče iz udžbenika, već informacije dobijaju od profesora, roditelja, medija ili putem interneta.
Na suđenjima za ratne zločine, ulaganje iskaza svjedoka koji su u međuvremenu preminuli, prema mišljenju nekih pravnika, ne smije biti kočnica u procesuiranju, dok drugi tvrde da to nije fer prema optuženima.
Odbrana Zorana Dragičevića je u završnoj riječi navela da nije dokazana odgovornost optuženog za silovanje i premlaćivanje. Izricanje presude je zakazano za 22. novembar.
Iako je imao mogućnost da to učini, Evropski sud za ljudska prava nije naložio Bosni i Hercegovini obavezu ponavljanja postupka u predmetima “Damjanović” i “Maktouf”, nego je smatrao dovoljnim deklaratorno utvrđivanje povrede njihovih prava i dosudu troškova postupka. Shodno tome, BiH nema obavezu ponoviti ova dva postupka kako bi provela presudu Evropskog suda.
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Sarajevu, tokom svjedočenja u svoju korist, optuženi Zoran Dragičević izjavio je kako on nikoga nije silovao na Grbavici.
U nastavku suđenja za zločin u Sarajevu, svjedokinja Tužilaštva BiH izjavila je kako joj je zaštićena svjedokinja A-1 rekla da ju je silovao optuženi Zoran Dragičević zvani Krompir.
U nastavku suđenja za zločin u Sarajevu, svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je kako su optuženi Zoran Dragičević i Veselin Vlahović Batko odveli njenog brata u zgradu “Digitron Buje”, odakle se vratio “sav crn od udaraca”.
Sud BiH osudio je Veselina Vlahovića zvanog Batko na maksimalnu kaznu od 45 godina zatvora za zločine nad civilima na području sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići.