Na suđenju za zločine na Korićanskim stijenama, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH je kazao da je optuženog Branka Topolu vidio ispred konvoja koji je 21. augusta 1992. godine iz Prijedora krenuo prema Travniku.
Svjedok Odbrane na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama rekao je da je optuženi Marinko Ljepoja bio sa njim 21. augusta 1992. godine, nakon što je došlo do kvara na autobusu kojim su prevoženi civili iz Prijedora prema Travniku.
U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, britanski novinar Ed Vulliamy posvjedočio je da su zarobljenici, koje je u avgustu 1992. godine vidio u logoru Omarska, izgledali “užasnuto”, dok je zatočenike iz logora Trnopolje opisao “kao skelete”.
Zbog nedolaska svjedoka Odbrane prvooptuženog Saše Zečevića, nastavak suđenja za zločin počinjen 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama odgođen je za 13. april ove godine.
Svjedok Odbranâ optuženih Saše Zečevića i Petra Čivčića je rekao da je saznao kako su pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor na Korićanskim stijenama strijeljali “veći dio stanovništva iz konvoja koji su obezbjeđivali”.
Svjedok Tužilaštva BiH koji je preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama, na suđenju petorici optuženih za ovaj zločin je kazao da su policajci iz Prijedora organizovali odvođenje, odvajanje i strijeljanje vojno sposobnih muškaraca na Vlašiću.
Na suđenju petorici optuženih za ubistva Prijedorčana na Korićanskim stijenama, Tužilaštvo BiH je pročitalo iskaz svjedoka koji je preživio strijeljanje, a koji zbog bolesti nije mogao svjedočiti u ovom postupku.
U konvoju Prijedorčana koji su 21. augusta 1992. godine krenuli na razmjenu u Travnik bila su tri sina Asime Memić. Jedan od njih se nikad nije vratio kući. Njeno traganje za nestalim sinom Asmirom traje već 18 godina, jednako kao i njena nada da će uspjeti pronaći njegove posmrtne ostatke i konačno ga sahraniti.
Nekoliko stotina bivših logoraša iz Prijedora i njihovih porodica okupilo se u Omarskoj kako bi obilježili 6. august, dan kada je prije 18 godina počelo raspuštanje ovog logora.
Zbog nepostojanja državnog zakona, spomenici žrtvama proteklog rata u BiH podižu se na raznim mjestima, ovisno o volji vladajuće političke strukture, i vrlo često nose poruke mržnje koje podižu tenzije u društvu.