Posmrtni ostaci 30 žrtava genocida u Srebrenici, među kojima su četiri maloljetne osobe, bit će ukopani na kolektivnoj dženazi u Potočarima, dok će u danima koji slijede u još 70 mezara biti dodavane naknadno pronađene kosti.
Skupljajući posljednje atome snage nakon cjelodnevnog pješačenja putem koji njihov otac nije uspio preći, tri kćerke Šaćira Šabića govore da su krenule na “Marš mira” s nadom da će saznati nešto o očevoj sudbini i s molbom da im oni koji znaju otkriju gdje su njegove kosti. Dok jedna drugoj brišu suze s lica i tješe onu najmlađu, koja ga nije ni zapamtila, kažu da im je kroz život nedostajalo sve očevo, i da bi im njegov mezar danas mnogo značio.
Sjećanje na genocid, ali i njegovo obilježavanje te kažnjavanje onih koji ga negiraju, obaveza je cjelokupne međunarodne zajednice, zbog prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti, poručili su učesnici konferencije “Kolektivno sjećanje Srebrenice”.
U ratu u kojem je i najmanji šapat bio značajan za preživljavanje, a zvuk granate znak za skrivanje, Hasan Muškić je kao sedmogodišnjak prizore prije i tokom genocida u Srebrenici vidio, ali ih nije mogao čuti ili govoriti o strahu koji je osjećao. Znao je da mora bježati kad i drugi to čine. Njegovo svjedočanstvo je najtiše sjećanje na srebrenički genocid, ispričano pomoću znakovnog jezika.
U julu 1995. godine jednojajčani blizanci Suad i Sead Mujić posljednji put su se vidjeli u Šušnjarima kada su pokušali pobjeći iz Srebrenice prilikom njenog pada. Suad još uvijek žali što se tog dana nije pozdravio s bratom, čije je djelimične posmrtne ostatke pronašao nakon rata.
Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) i Sud Bosne i Hercegovine u proteklih 12 mjeseci izrekli su tri pravosnažne presude kojima su tri osobe osuđene na 48 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici nakon 11. jula 1995., a pet osoba je oslobođeno. U Srbiji je donesena jedna osuđujuća presuda po sporazumu o priznanju krivnje, dok je Državno tužilaštvo podiglo samo jednu optužnicu protiv nedostupne osobe.
Posljednjeg dana ljetne škole usmene historije Memorijalnog centra Srebrenica i Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) predstavljena je nova metodologija kao dokument kojim će se sačuvati kultura, tradicija, historija i prošlost jednog naroda, te obilježiti borba protiv različitih ideologija.
Stotinu novih svjedočenja o životu u Srebrenici i genocidu snimljeno je od prošlog 11. jula dok se istraživači Memorijalnog centra utrkuju s vremenom da zabilježe što je moguće više sjećanja preživjelih žrtava genocida na njihove najmilije koji su ubijeni. Uz posebno razvijenu metodologiju kroz usmenu historiju bore se protiv historijskog revizionizma i negiranja genocida.
Uoči godišnjice genocida, posjeta Srebrenici otkriva kako prošlost još uvijek proganja ovaj mali istočni grad u Bosni i Hercegovini koji se, suočen s ekonomskim problemima sadašnjosti, bori za bolju budućnost.
Ljetna škola usmene historije Memorijalnog centra Srebrenica i Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) otvorena je danas u Potočarima, a u narednim danima polaznici će imati priliku upoznati se s metodologijom usmene historije, načinom i važnosti intervjuisanja preživjelih, kao i rezultatima projekta koji mogu biti ključni alat u borbi protiv revizionizma.