Iznoseći žalbe na presudu kojom su Veselko i Ivo Raguž osuđeni za zločine počinjene u Čapljini, Odbrane su ocijenile presudu “nezakonitom”, te zatražile da njihovi branjenici budu oslobođeni.
Na suđenju za zločine počinjene u sarajevskom naselju Grbavica, svjedokinja Kantonalnog tužilaštva je izjavila da je optuženi Veljko Papić prijetio njenom suprugu, te da je naredio da ga pretuku.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, svjedok Odbrane Ostoja Marjanović izjavio je da 1992. nije znao za pokopavanje leševa na površinskom kopu Tomašica kod Prijedora, iako je bio direktor rudnika u čijem sastavu je bio ovaj kop.
Miloš Stupar, svjedok na suđenju za genocid počinjen u Srebrenici, izjavio je da optuženog Gorana Sarića nije vidio 13. jula, te nakon 15. jula 1995. godine u Bratuncu i Zvorniku, niti je s njim bilo kako komunicirao.
Odbrana Nasera Orića zatražila je od Haškog tribunala da naredi Sudu BiH obustavu postupka za ratne zločine u Srebrenici protiv njihovog branjenika s obzirom da mu se već sudilo za te zločine.
Vještaci Tužilaštva i Odbrane su u suočenju ostali pri suprotstavljenim stavovima o sposobnosti optuženog Joze Đojića da prati suđenje, nakon čega je Vijeće donijelo odluku da će biti urađeno novo vještačenje.
Na suđenju za ubistva civila otetih iz voza u Štrpcima, prvi svjedok Tužilaštva BiH prisjetio se zaustavljanja voza u tom mjestu 27. februara 1993. godine, te ulaska vojnika koji su tražili da im pregledaju lične karte.
Sud BiH oslobodio je Iliju Jurića, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), optužbe za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen na području Odžaka 1992. godine.