Prvi masakr na Markalama obilježio je djetinjstvo najmlađe preživjele žrtve i život njenih roditelja, kojima bi procesuiranje ovog zločina donijelo satisfakciju za patnje svih građana opkoljenog Sarajeva.
Kada je ugledao fotografiju nestalog mladića Esmira Mujičića iz Srebrenice, nizozemski umjetnik Nick Teunissen odlučio je napisati knjigu i režirati predstavu u kojoj će opisati njegovu sudbinu, smatrajući da kroz teatar i književnost može pokazati da se iza brojeva o genocidu kriju stvarni životi te otkriti ko su oni bili, jer smatra da se o njima i onima koji su preživjeli ratne traume u Bosni i Hercegovini premalo govori.
Kako jedan Sarajlija koristi vlastito iskustvo potrage za fotografijama brata ubijenog u ratu u Bosni i Hercegovini da pomogne drugim porodicama u današnjim ratnim zonama da prošire istinu i sačuvaju uspomene.
Ususret drugoj godišnjici početka ruske invazije, Ukrajinci i tamošnje vlasti suočavaju se s osjećajima koje građani Bosne i Hercegovine odavno poznaju – strahom od novih eskalacija i destabilizacija, čežnjom za pravdom koju usložnjava činjenica da je veliki broj počinilaca nedostupan, te slutnjom da je svijet usmjerio pažnju na druge lokacije.
Urednica BIRN-a Bosne i Hercegovine prisjeća se svojih prvih intervjua s porodicama koje tragaju za posmrtnim ostacima najmilijih i zašto je ovakvo izvještavanje važno. O tome piše u predgovoru nove publikacije o izvještavanju o nestalima u BiH.
U Memorijalnom centru Srebrenica se gradi depo u kojem će trajno biti smješteni lični predmeti i posmrtni ostaci žrtava genocida koji ne mogu biti identifikovani, što porodicama barem djelimično donosi mir za kojim godinama tragaju.
Nedaleko od Livna završava se gradnja vjetroelektrane, ponosno najavljene kao prvo energetsko ulaganje kineskih koncesionara u Bosni i Hercegovini. Ali građani na čijoj zemlji je, uz blagoslov domaćih vlasti, izgrađena, tvrde da su livade pretvorene u gradilište – bez njihovog pristanka. Sada već duže od godinu dana čekaju sudsku zaštitu.
Dok se pripremaju da obilježe dan sjećanja na ubijene i nestale u Foči, raseljeni i malobrojni povratnici i dalje se bore za spomenik koji bi na mjestima zlostavljanja i silovanja odobrile lokalne vlasti. Za njih bi ta odluka bila znak početka zvaničnog suočavanja s bolnom prošlošću 31 godinu od zločina.
Rijetki povratnici u Cersku, udaljenu oko 50 kilometara od Srebrenice, na 30. godišnjicu napada na ovo mjesto tokom kojeg su ubijeni mnogi mještani, a veliki dio preživjelih nije se spasio kasnijeg genocida, s nostalgijom govore o boljim vremenima i potrebi da starost dočekaju u rodnom, danas za njih neprepoznatljivom kraju.
Zuhra i Salih Velić i ove su godine stigli iz Amerike kako bi obišli mezarja njene trojice i jednog njegovog brata koji su ubijeni u genocidu, ali i odali
počast svim žrtvama Srebrenice. Uprkos tragediji, puni su ljubavi i optimizma dok govore kako je, zahvaljujući konvoju, ona sa troje djece izbjegla julske strahote, a njen suprug vjeruje da ga je majčina dova dovela sigurno do Nezuka, među prvima koji su prošli “Marš smrti”.