Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, optuženi Himzo Selimović je, svjedočeći u svoju korist, negirao da je tukao zarobljenike i da je bio informisan o njihovom zlostavljanju.
Na suđenju za zločine u Goraždu, optuženi Mustafa Stovrag je kazao da je tokom 1993. samo jednom ušao u zgradu nekadašnjeg Zavoda za osiguranje imovine i lica (ZOIL) i da u tom periodu nikoga nije ispitivao, niti nanosio povrede zatvorenicima.
Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, svjedokinja Odbrane iznijela je saznanja da se optuženi Himzo Selimović prema zarobljenicima u zatvoru u Goraždu ponašao ljudski i humano.
Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, svjedokinja Odbrane je rekla da je kroz goraždansku bolnicu prošla grupa ranjenika srpske nacionalnosti, kojima je ukazana pomoć.
Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, svjedok Odbrane je izjavio da nikada nije došao do informacije o nečovječnom ponašanju optuženog Himze Selimovića te da je od razmijenjenih zarobljenika i članova njihovih porodica čuo sve najbolje o njemu.
Na suđenju za zločine počinjene na području Goražda, Višegrada i Rogatice, vještak vojne struke je kazao da je ispitivanje ratnih zarobljenika bilo u nadležnosti Vojne policije, te da su se ispitivači za to vrijeme morali pridržavati Ženevske konvencije o zaštiti ratnih zarobljenika.
Vještak medicinske struke konstatovao je da je Ćamil Ramić, koji je optužen za zločine na području Višegrada i Goražda, imao teške tjelesne povrede kao posljedicu ranjavanja u augustu 1992. i da mu je za oporavak bilo potrebno najmanje od šest do 12 mjeseci.
Na suđenju za zločine u Goraždu, svjedokinja Odbrane Mustafe Stovraga izjavila je da pritvorenici nisu povređivani prilikom uzimanja izjava i da nije vidjela da su imali povrede.
Na suđenju za zločine počinjene na području Goražda, Višegrada i Rogatice, vještak vojne struke izjavio je da pomoćnik komandanta za bezbjednost nema komandnu poziciju prema vojnoj policiji i da nije nadređen njenom komandiru.