Od kraja rata u Bosni i Hercegovini pred pravosudnim institucijama je preko 1.100 osoba osuđeno za ratne zločine. U poređenju s memorijalizacijom ili bilo kojim drugim pitanjem tranzicijske pravde, ovaj segment dobio je najveći fokus institucija. Uprkos tome, odbijanje tužilaca da sistematski podižu optužnice protiv višerangiranih počinilaca, cjepkanje složenih istraga, spora suđenja, nedostatak strateškog pristupa, politizacija i manjak podrške svjedocima rezultirali su apsolutnim razočarenjem žrtava i njihovih porodica.