Krivična prijava za ubistva četiri zarobljenika i dva civila podnesena je 1998., a istraga je otvorena sedam godina kasnije i još je u toku protiv tri pripadnika Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB), dok je protiv četvrte osobe obustavljena zbog smrti. Na predmetu su do sada radila četiri tužioca.

Senita Abdić, kćera ubijenog Huse Ćehića, govori za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da je iz policijske i obdukcione dokumentacije vidljivo da su njen otac i njegovi saborci Fikret i Izet Salkić premlaćivani i mučeni više dana prije nego im je pucano iz pištolja u glavu.

“Polomljene su im ruke i noge, imali su oštećenja od kundaka po glavi. Nakon toga su odvedeni od komande u jednu njivu te su im iz pištolja ispucana u glavu po dva hica”, opisuje ona i dodaje da su njihova, kao i tijela Ilfada Horozovića, pripadnika 506. brigade, i civila Damira Šišića iz Bihaća i Senada Prošića iz Cazina ekshumirana u Hrvatskoj 2003. godine.

Sud Bosne i Hercegovine je 16. decembra prošle godine donio rješenje da je Državno tužilaštvo nadležno za ovaj predmet, nakon zahtjeva Tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK) i saglasnosti Tužilaštva BiH.

“Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je u zahtjevu naglasilo da se radi o složenom predmetu detaljno obrazlažući razloge. U podnesku su navedene nove okolnosti koje Sudu nisu bile poznate prilikom donošenja ranije odluke o prenošenju vođenja krivičnog postupka na mjesno nadležni sud”, odgovoreno je iz Državnog suda, koji je samo dvije godine ranije nadležnim za ovaj predmet proglasio Kantonalno tužilaštvo u Bihaću.

Od 2012. do 2019. istragu je vodilo Državno tužilaštvo, a prije toga sedam godina Kantonalno tužilaštvo, o čemu je ranije pisao BIRN BiH.

Ovaj put, navode iz Kantonalnog tužilaštva za BIRN BiH, zbog utvrđene sumnje o postojanju komandne odgovornosti predmet je vraćen na Državno tužilaštvo.

Kako objašnjavaju iz Bihaćkog tužilaštva, Državni je sud, između ostalog, imao u vidu i jedan od ključnih ciljeva Strategije za rad na predmetima ratnih zločina, odnosno “prioritetno procesuirati najodgovornije učinitelje pred Sudom BiH uz pomoć usuglašenih kriterija za selekciju i prioritizaciju predmeta”, kao i ostvarivanje interesa efikasnog vođenja postupka.

Prema Revidiranoj državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, usvojenoj nakon dvije godine čekanja u Vijeću ministara u septembru 2020., složeni predmeti se procesuiraju pred Sudom i Tužilaštvom BiH, a predviđeno je da budu završeni do 2023. godine, za što je nedavno i na sjednici Visokog sudskog tužilačkog vijeća (VSTV) rečeno da nije realno očekivati.

Postojanje komandne odgovornost utvrdilo Kantonalno tužilaštvo

Kantonalni sud u Bihaću. Foto: BIRN BiH

Iz Kantonalnog tužilaštva je navedeno da je iz iskaza saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza utvrđeno da je jedan od osumnjičenih bio zamjenik komandanta bataljona vojne policije Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne, dok je drugi bio komandant vojske NO APZB-a, a što Sud BiH prilikom odlučivanja o prenosu nadležnosti na Tužilaštvo USK-a nije imao u vidu.

Iz Kantonalnog tužilaštva USK-a su potvrdili da je postupajući tužilac uputio dopis 9. novembra 2021. godine.

Adnan Kapić, tužilac Kantonalnog tužilaštva u Bihaću, u telefonskom razgovoru za BIRN BiH objašnjava kako je Sudu zbog komandne odgovornosti osumnjičenih uputio prijedlog za prijenos vođenja postupka, što je i prihvaćeno. On pojašnjava da je u pogledu komandne odgovornosti bitno da je u odnosu na jedno od lica iz predmeta ona utvrđena, što je dovoljan razlog za prenos nadležnosti i jedinstveno vođenje postupka na državnom nivou.

“Kad se utvrdi komandna odgovornost bar za jedno lice tu je prepreka za naše dalje postupanje”, ističe Kapić, koji je saslušao dvojicu osumnjičenih, a za trećeg poslao zamolnicu da ga se sasluša putem međunarodne pravne pomoći.

Pored ostalog, u okviru predmeta je u ovom Tužilaštvu saslušano 25 svjedoka.

Moguće proširenje istrage

Adnan Kapić. Foto: BIRN BiH

BIRN BiH je ranije pisao da se istraga vodi protiv trojice osumnjičenih – K.S., K.F. i M.F. – čiji puni identitet zbog istrage tada u Tužilaštvu USK-a nisu mogli otkriti, dok je zbog smrti obustavljena u odnosu na jednu osobu.

Kapić kaže da je jedan od osumnjičenih dostupan pravosudnim organima, dok su druga dvojica na području Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

“Iz dokaza proizilazi da, pored ovih lica, postoje osnovi sumnje da se još jedno lice, koje je također imalo formacijsku dužnost, dovodi u vezu sa tim događajem. Tako da bi bilo potrebno i proširiti istragu na određeno lice, ali to će odlučiti postupajući tužilac koji bude zadužen tim predmetom nakon što izvrši detaljnu analizu predmeta, usmjerit će istragu”, navodi tužilac, koji je naslijedio predmet od prethodnog koji je otišao u penziju govoreći da nema dokaza za podizanje optužnice.

U odgovoru Suda na podnesak koji je ovoj instituciji uputila Senita Adbić, u koji je BIRN BiH imao uvid, navodi se da je izjašnjenje i saglasnost za preuzimanje spisa dao tužilac Saša Sarajlić.

Sarajlić, tužilac Tužilaštva BiH, potvrdio je u telefonskom razgovoru da je ponovo nadležan za predmet, da će u narednom periodu izvršiti analizu i utvrditi šta je urađeno u Bihaću.

“Ponovo je predmet kod mene, predmet jeste u prioritetu. Obavit ću konsultacije sa kolegom iz Bihaća i razgovarati sa članovima porodica ubijenih”, kazao je Sarajlić, kod kojeg je predmet bio prije vraćanja u Tužilaštvo USK-a, dok je ranije na njemu radio Emir Neradin.

Porodice žrtava ogorčene odnosom i lošim radom

Fotografije ubijenih zarobljenika. Foto: Porodični album

O odluci Suda da je za predmet ponovno nadležno Državno tužilaštvo porodice je obavijestio tužilac Kapić, koji kaže da je sa njima održavao i periodične sastanke. Porodice razočarane radom tužilaštava smatraju da postoji dovoljno dokaza da se podigne optužnica.

“Smatram da tužilaštvo ima dovoljno dokaza da podigne optužnicu. Nismo zadovoljni radom dosadašnjih tužilaca. Ovakav predmet treba da radi neko s dugogodišnjim iskustvom jer je u pitanju složen predmet koji zahtijeva tužioca s većim interesovanjem za isti. Mnogo smo vremena izgubili, ali nikada odustati nećemo”, govori Nurfet Salkić, sin ubijenog Fikreta Salkića.

On dodaje da se pravosudne institucije poražavajuće ponašaju prema porodicama, koje traže da se ispitaju propusti i podigne optužnica. Njegovo razočaranje odnosom i prebacivanjem predmeta dijele i Sabina Kolupčić, kćerka ubijenog Izeta Salkića, i Abdić, kćerka Huse Ćehića.

“Oduvijek smo znali da niži nivo tužilaštva ne može raditi ovako težak i složen predmet i smatramo da je ovo samo uzimanje vremena. Mi pravdu čekamo 28 godina, a sav rad tužilaštva se svodi na par riječi ‘istraga je u toku’’’, kaže Abdić, dodajući da to slušaju od 2005. godine kada je otvorena istraga, nakon što je policija sedam godina ranije podnijela krivičnu prijavu Tužilaštvu USK-a.

U toj prijavi se navodi “da su snage takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB) iz sastava TG-3 OG-Pauk 17. i 18. novembra 1994. godine zarobile pripadnike Policijske stanice Velika Kladuša – Izeta Salkića, Fikreta Salkića i Husu Ćehića – te pripadnika 506. brigade Ilfada Horozovića i civile Damira Šišića iz Bihaća i Senada Prošića iz Cazina”.

Nakon njihovog zarobljavanja, zajedno sa većom grupom ljudi, kako se navodi u prijavi iz februara 1998., svi su odvedeni u rejon Pašinog potoka (Hrvatska), gdje su im skinute uniforme, ručni satovi, oduzet novac i druge vrijednosti. Potom ih prebacuju u Maljevac (Hrvatska) i zatvaraju u garažu, vlasništvo S.E., gdje su zvjerski mučeni.

Svi zarobljeni su autobusom odvezeni u Cetingrad (Hrvatska), gdje razdvajaju šest osoba – braću Salkić, Ćehića, Horozovića, Šišića i Prošića – koje odvoze u nepoznatom pravcu. Policija je došla do saznanja da su poslije zločina njihova tijela bila u kukuruzištu deset dana, nakon čega su iz Maljevca prevezena u Cetingrad, gdje su zakopana u dvije grobnice, odakle su ekshumirana 2003. godine, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.