“Ja sam došao tada u dužničko ropstvo. Morao sam od prijatelja ili od svojih poznanika kojima sam vjerovao i s kojima i dan-danas sarađujem potraživati da bih preživio i djelomično ostvario svoja prava koja mi pripadaju”, kaže Anđić i dodaje kako su zbog njegovog spora sa poslodavcem trpili drugi ukućani u domaćinstvu.

“Bitna mi je obitelj, odnosno djeca, supruga, koji su trpili to sve ni krivi ni dužni”, govori Anđić.

Ovaj penzionisani djelatnik Federalne uprave policije (FUP), kaže da njegov postupak traje više od deset godina. Njegov pravni zastupnik Omar Eterović govori kako je oko 50 osoba koje zastupa uspjelo naplatiti potraživanja nakon presuda Evropskog suda za ljudska prava, ali da ih još oko 200 čeka na odluku ovog Suda.

Prema podacima koje su sudovi dostavili Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), postoje na hiljade presuda za naknadu u radnim sporovima koje čekaju na izvršenje. Uprkos tome što već nekoliko godina čekaju, oštećeni bi još godinama mogli čekati da vide novac na svom računu zbog neizdvajanja dovoljne količine novca u budžetima i plana koji predviđa isplate tek u narednom desetljeću ili duže.

Dug od 42 miliona maraka

Jozo Anđić. Foto: BIRN BiH

Anđić kaže da mu je najprije trebalo dugo da dokaže na sudu da su mu nezakonito isplaćene manje plaće i druga potraživanja iz radnog odnosa.

“Poslije toga trebalo mi je puno godina isto tako da se ovrha [nalog za prinudnu naplatu] izvrši tih potraživanja koje su mi dužni”, kaže Anđić, koji je mišljenja da nikada ne bi naplatio potraživanja da nisu postojale odluke Ustavnog suda BiH, kao ni Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

On pojašnjava kako je u jednom trenutku, dok je bio djelatnik FUP-a, došlo do smanjenja plate i drugih potraživanja iz radnog odnosa, na šta je i on lično upozoravao tadašnjeg direktora FUP-a, te je na kraju podnio i kaznenu prijavu.

Njegov je postupak pokrenut 2008. godine, prvostepena presuda na Općinskom sudu u Sarajevu donesena 2011., a drugostepena u sarajevskom Kantonalnom sudu 2012. godine. Nalog zaplijene potraživanja je izdat 2015. godine, međutim nije uspio naplatiti svoja potraživanja. Uslijedilo je obraćanje Ustavnom sudu, a potom i Evropskom sudu za ljudska prava.

“Pošto nije izvršena ovrha potraživanja, moj odvjetnik koji me zastupa u tom predmetu je poslao u Strasbourg, točnije Evropski sud za ljudska prava i odatle je došla pravomoćna presuda sa zapoviješću da se mora isporučiti odnosno izvršiti isplata tih potraživanja”, kaže Anđić.

Ukupan dug prema državnim službenicima i namještenicima, na ime glavnog duga, kamata, troškova parničnog postupka, kamata na troškove parničnog postupka i troškova izvršnog postupka iznosio je oko 42 miliona maraka u februaru 2021. godine, navodi se u Službenim novinama Federacije BiH iz aprila ove godine.

Prema Akcionom planu o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji, Vlada Federacije će u narednih deset godina, odnosno od 2021. godine zaključno sa 2030. godinom, isplaćivati potraživanja iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji BiH dosuđena sudskim presudama iz perioda od 2009. godine do 2021. godine.

Advokat Eterović zastupao je Anđića i niz osoba sa istim potraživanjima koja nikada nisu uspjeli naplatiti iako imaju pravosnažne presude koje idu u njihovu korist. Neki od njih poput Anđića u tome su uspjeli tek nakon što je to naložio Evropski sud za ljudska prava.

Eterović za BIRN BiH kaže da je sve kulminiralo odlukama Evropskog suda za ljudska prava.

“Ono što sam ja odmah primijetio je više od 300 odluka koje imate generalno protiv Bosne i Hercegovine, naravno da tu ima nekih najpopularnijih za koje svi čuju – Fata Orlović, Sejdić-Finci i drugi, ali najveći brojčano, sigurno, po mom mišljenju, nekih 70, 80 posto svih kršenja svih članova konvencije i protokola su za neizvršenje odluka redovnih sudova”, pojašnjava Eterović.

On dodaje da “sve to potiče iz duga 2010. godine”, a neka potraživanja čak i ranije, te da se radi o potraživanjima iz radnih odnosa. Pojasnio je da je tada Vlada Federacije smanjila osnovicu državnim službenicima na svim nivoima vlasti.

“Vrlo brzo dolazimo do prvostepenih presuda, ubrzo zatim dolazimo do drugostepenih presuda i dotle smo mi raspravljali, sud utvrdi ko ima šta pravo. Međutim, kad smo se mi počeli radovati, kad smo počeli dobijati te prve pravosnažne odluke, tek tad u biti se ispostavilo da nastaje pravi problem o kome tad niko nije pravo razmišljao. (…) Kad su krenule dolaziti presude Vrhovnog suda, Kantonalnog suda mi smo se svi radovali, saopštavali klijentima, međutim niko nije dobio ni marke tad”, prisjeća se Eterović.

Kada su pokrenuta prinudna izvršenja ispostavilo se da banka ne može da plijeni budžete Federacije jer je sve bilo preko jednog računa Federacije, a banke nisu znale koji dio novca da plijene, objašnjava ovaj advokat.

Eterović ističe da je krajem 2012. godine Vlada predložila nagodbe.

“Kad su sve ljudi završili i trebali da naplate, oni njima nude nagodbu – platit ćemo vam glavni dug u dvije rate, a vi poklonite kamate koje su vam dosuđene”, kaže on i dodaje da se do 2015. godine više od 90 posto osoba nagodilo.

Nagodbe kao put u dužničko ropstvo

Omar Eterović. Foto: BIRN BiH

Anđiću nije bilo ponuđeno, kako navodi, da se odrekne kamata, niti bi on na to pristao jer je kamatna stopa bila prešla glavnicu.

“Ja moram biti iskren, nisam nikad pozvan od strane FUP-a, ni tog javnog poziva da se odreknem kamata, jer znaju oni da ja to neću i da ne bih na to nikad pristao, jer je kamatna stopa prevazišla temeljnicu, razinu temeljnice”, kaže on i dodaje kako je polovina ili čak i do 90 posto njegovih kolega pristajalo na nagodbu.

“Pa su uzimali samo temeljnicu kako bi preživjeli i izdržali svoje obitelji da ne bi došli u neko dužničko ropstvo, a gdje su te kamatne pare otišle to ne znam”, govori Anđić.

Prema Eterovićevom mišljenju, uzrok tih dugovanja prema državnim službenicima je i dalje postojao, dobijali su manju platu i imali su prava predviđena kolektivnim ugovorima koja su im bila veća nego što su imali prema odlukama Vlade, sve dok kolektivni ugovori nisu stavljeni van snage prije nekoliko godina.

“Sve do nekad aprila 2020. godine kada se mijenja zakon, po mom mišljenju, između ostalog, upravo zbog ovih presuda jer tad već donose oni zakon o zateznim kamatama, mijenjaju ga i na način da ne može više kamata preći glavnicu. Manje-više za ovih deset godina je većini ljudi, barem za neki period, kamata dosegla glavnicu”, kaže on.

Predsjednica Općinskog suda u Sarajevu Janja Jovanović govori kako je u analizi ovog suda utvrđeno da više od 90 posto okončanih građanskih postupaka, nakon što odluke postanu pravomoćne i izvršne, a zbog toga što stranka utvrđenu obavezu ne želi izvršiti dobrovoljno u utvrđenom roku, prelaze u drugi postupak – izvršni, radi prinudnog izvršenja. Prema njenom mišljenju, izvršni postupak mora biti brz i efikasan, kako stranka koja gubi u postupku ne bi zloupotrebljavala procesna prava i odugovlačila postupak i sprečavala da suprotna strana ostvari ono pravo zbog čega je došla na sud, a to je da naplati svoja potraživanja ili ostvari drugo pravo prinudnim putem.

“Moram naglasiti i da je taj postupak dug jer stranke, iako je sve pravomoćno utvrđeno, imaju pravo prigovora te na odluku suda po prigovoru imaju i pravo žalbe Kantonalnom sudu”, kaže Jovanović.

Ona pojašnjava da su radni sporovi hitne prirode, a da je Općinski sud krajem 2017. i početkom 2018. godine imao veliki broj takvih sporova – oko 3.500 radnih sporova od čega se 90 posto odnosilo na novčana potraživanja ali da je danas manji priliv na odjeljnje za radne sporove.

Jovanović naglašava kako su u slučajevima radnih sporova koji su se odnosili na novčana potraživanja, u pravilu bile tužene budžetske institucije i da sporovi do danas nisu okončani. Razlog pronalazi u tome što su te institucije na svaku odluku prvostepenog suda uložile žalbu, a odlučivanje po žalbi na drugostepenom sudu traje duže.

Kantonalni sud u Sarajevu zadužen je za odlučivanje po žalbama i postupcima izvršenja na odluke prvostepenog suda.

Odgovorajući na upit BIRN-a BiH zbog čega se dugo čeka na drugostepenu odluku Kantonalnog suda u Sarajevu, iz ovog Suda su odgovorili da imaju veliki broj neriješenih predmeta i da ih rješavaju hronološkim redom, po starosti inicijalnog akta odnosno prema planu rješavanja predmeta.

Također dodaju da zaključno sa augustom ove godine, Kantonalni sud ima ukupno 5.563 neriješenih predmeta koji se odnose na radni spor.

Zašto se ne izvršavaju presude?

Jovanović pojašnjava da se radi o finansijskoj nedisciplini, te da “niko nikom ne izvršava dobrovoljno utvrđene obaveze, pa čak ni budžetske institucije”.

Kada se podnese prijedlog za izvršenje, donese se rješenje, riješi se po prigovoru, to je rješenje izvršno, pojašnjava ona i dodaje da tada sud šalje na poslovnu banku izvršenika i plijeni sredstva sa transakcijskog računa ukoliko ih ima na tom računu.

“Ako izvršenik ili tuženi u parničnom postupku, u izvršnom izvršenik, nema sredstava na tom računu, tužitelj ili tražioc izvršenja se naravno ne može namiriti. U tom slučaju Sud je sve preduzeo što je u skladu sa zakonom”, kaže Jovanović te dodaje da izvršenik često promijeni transakcijski račun koji tražioci izvršenja saznaju i ponovo se obraćaju sudu koji rješenje dostavlja na drugi račun, što odugovlači sudski postupak.

Ona objašnjava da tuženi na sve moguće načine, ukoliko se upustio u postupak i neće da izvrši svoje obaveze u paricionom roku, nastoji da tu svoju odluku ne izvrši.

Advokat Eterović govori da nikad nije shvatio zašto nije plaćen glavni dug. Osim nagodbi, nikakva druga opcija nije postojala do obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava, smatra on.

“Da je mene neko pitao i 90 posto mojih klijenata da li bi voljeli [biti isplaćeni] sad s kamatama ili tad bez kamata, svi bi rekli tada, uključujući i mene za moje troškove”, ističe Eterović.

On dodaje da se čeka odluka Evropskog suda za ljudska prava za oko 200 osoba koje zastupa njegova kancelarija u ovakvim predmetima, a da je do sada njih oko 50 uspjelo naplatiti svoja potraživanja nakon odluke ovog suda.

Iz Ministarstva finansija Federacije za BIRN BiH kažu da zbog nedostatka budžetskih sredstava isplate za ova potraživanja idu shodno Akcionom planu o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji.

Isplata potraživanja državnih službenika i namještenika, kako se navodi u Službenim novinama Federacije iz aprila ove godine, po osnovu glavnice i troškova sudskih postupaka, a po osnovu sporazuma o vansudskoj nagodbi, će biti izvršena u roku od 60 dana od dana potpisivanja sporazuma o vansudskoj nagodbi sa svakim državnim službenikom i namještenikom ponaosob.

U Službenim novinama Federacije je također navedeno da će se sredstva predviđena za provedbu Akcionog plana osigurati u budžetu Federacije BiH svake godine na osnovu plana budžetskih korisnika a u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku Federacije BiH.

Eterović govori da se nakon prve odluke više ljudi obratilo Evropskom sudu za ljudska prava.

“Ja imam dojam nakon svih ovih odluka Ustavnog suda, Vrhovnog, Kantonalnog da su ljudi misli da će se i ta strazburška držati negdje u ladici, da se ni to neće naplatiti”, kaže advokat Eterović, dodavši da su nakon prve odluke ljudi počeli malo više vjerovati u Evropski sud za ljudska prava, ali da je generalno primijetio nepovjerenje ljudi u domaće pravosuđe.

Anđić je smatra da je neizvršavanje presuda redovnih sudova problematično jer oni koji to ne rade ne odgovaraju za to. Djelomično je zadovoljan presudom Evropskog suda za ljudska prava iz razloga što su sada velike razlike u cijenama u odnosu na 2008. godinu.

Tokom dugogodišnjeg potraživanja naknada koje su mu dosuđene, Anđić smatra da su mu uskraćena mnoga prava u ostvarivanju životnih ciljeva koje je isplanirao prije smanjenja plate.

Tekst je nastao u okviru projekta „Transparentnošću protiv korupcije u pravosuđu“ uz finansijsku podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), i predstavlja dio šireg projekta “Podrška građanima u borbi protiv korupcije”, koga implementiraju Centri civilnih inicijativa, kao vodeći partner. Sadražaj teksta je isključiva odgovornost BIRN-a BiH i ne mora nužno odražavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.