Ekshumacija grobnice u Kalinoviku. Foto: BIRN BiH
U izvještaju “Koordinacija između istrage i traganja za nestalim osobama” navodi se da su funkcije i mandat institucija BiH uključenih u traganje za nestalim osobama i krivične istrage jasno definirane i snažno povezane.
“Predstavnici ovih institucija koordinaciju doživljavaju kao obavezu koja je riješena na čvrstim pravnim osnovama i međusobnom poštovanju. Osjećaj zakonske obaveze među institucijama i dobro definisani mandati doprinose efikasnijoj koordinaciji”, stoji u izvještaju.
Također se navodi da su prisutnost i podrška međunarodnih organizacija u BiH bile ključne za uspostavljanje čvrstog uzajamnog dejstva između traganja i istraga, ne samo zbog finansiranja već i zbog njihove bitne uloge u provedbi ova dva procesa.
Prema izvještaju, institucije u BiH u principu imaju koristi od povjerenja porodica nestalih i prisilno nestalih osoba, čije direktno učešće se smatra bitnim za funkcionisanje oba procesa.
Među izazovima u izvještaju se navodi kako je nedostatak tehničkih i finansijskih sredstava u kantonalnim i okružnim tužilaštvima jedna od najvećih prepreka koje utječu na efikasnost procesuiranja ratnih zločina.
“Primijećeno je da neki od regionalnih i kantonalnih tužilaca šalju bilo koji predmet koji se odnosi na pitanje nestalih osoba Tužilaštvu BiH, čak i kada bi se mogla donijeti presuda na lokalnom nivou. (…) Ovo je identifikovano kao problematično zbog navodne pasivnosti Tužilaštva BiH koja se ogleda u sporosti ili nepostojanju odgovora u odnosu na prenesene slučajeve. Naprimjer, Tužilaštvo BiH često ne nastavlja sa ispitivanjem postojećih dokaza ili na kraju odluči da ne podigne optužnicu”, istaknuto je u izvještaju koji je sačinila Ana Srovin Coralli.
Opći izazov, prema izvještaju, predstavlja protok vremena s obzirom da je prošlo 25 godina od nestanka većine osoba. Dok, s jedne strane, protok vremena nameće prepreke istragama, poput poteškoća u pronalaženju i pristupu relevantnim dokazima te identificiranju svjedoka koji su voljni svjedočiti, s druge strane to također čini traganje kompliciranijim. Kao primjer, izvještaj navodi kako prikupljanje DNK uzoraka od rodbine nestalih osoba ne može biti sprovedeno jer je većina srodnika već preminula.
Nedostatak finansijskih, ljudskih i tehničkih resursa istaknut je kao jedna od ključnih prepreka kako u traganju, tako i u istrazi.
Također, kao izazov u izvještaju se navodi i nedostatak tačnih i pouzdanih informacija o lokacijama grobnica.
Nedostatak istinskog interesa i volje policije za rješavanje pitanja nestalih osoba se spominje kao jedna od opasnosti koje bi mogle omesti potragu i kriminalističku istragu u budućnosti, posebno ako i kada međunarodna zajednica više ne bude prisutna u BiH i oba procesa budu u potpunosti prepuštena domaćim institucijama, naglašava izvještaj.
Uprkos preprekama s kojima se suočava, Bosna i Hercegovina se u izvještaju ipak navodi kao primjer dobre prakse.
Svakodnevni odnos, razmjena i komunikacija između različitih institucija, poput Međunarodnog instituta za nestale osobe (ICMP), Instituta za nestale osobe (INO) BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštva BiH, navedeni su kao primjer koji treba slijediti zbog efikasne, dobre i dinamične koordinacije.
“Razmjena posmrtnih ostataka između BiH i Srbije 2020. godine može se ocijeniti kao dobra praksa, s obzirom da dokazuje efikasnost bilateralnog sporazuma koji je između njih zaključen 2019. godine”, stoji u izvještaju.
BiH se često, kako se navodi, spominje kao primjer dobre prakse, budući da nijedna druga postkonfliktna zemlja nije uspjela postići visoku stopu uspješnosti u procesima traganja i identifikacije.
U izvještaju koji je sačinio Swisspeace se zaključuje da ipak postoji puno prostora za poboljšanje koordinacije, te da bi oni koji sprovode istrage svojom transparentnošću trebali stremiti ka izgradnji povjerenja s porodicama nestalih osoba.
Swisspeace je institut za praksu i istraživanje posvećen unapređenju efikasne izgradnje mira. Ova organizacija analizira nasilne sukobe i razvija strategije za njihovu mirnu transformaciju, te ima za cilj doprinijeti poboljšanju sprečavanja sukoba i transformacije sukoba putem inovativnih istraživanja, oblikovanjem diskursa o međunarodnoj mirovnoj politici, razvijanjem i primjenom novih alata i metodologija za izgradnju mira, podržavanjem i savjetovanjem drugih mirovnih aktera, kao i pružanjem i olakšavanjem prostora za analize, diskusije, kritičko promišljanje i učenje.
