Pantić i ostali: Vidio komšiju Jolovića tokom napada
godine.
Svjedok Šaban Selimović prisjetio se kako je bio kod kuće na kraju sela kada je u poslijepodnevnim satima počela pucnjava. Kako je naveo, popeo se u potkrovlje i sa prozora primijetio policijsko vozilo, iz kojeg su izašla četvorica naoružanih muškaraca.
Kako je kazao, oni su došli do kuće Miladina Vasiljevića i tada je vidio Branka Jolovića sa puškomitraljezom. Precizirao je da je prošao između štale Vasiljevića i kuće Bože Trišića.
Selimović je rekao da ne zna gdje je otišao Jolović. Naveo je da se iza te dvije kuće nalaze livade, odnosno da su 700-800 metara dalje kuće Hreljića.
On je kazao da je Jolovića vidio sa udaljenosti od oko 50 metara i da ga dobro poznaje kao komšiju. Svjedok je precizirao i da je pucnjava trajala desetak minuta prije nego što se pojavilo policijsko vozilo.
Na pitanje Jolovićevog branioca Radeta Golića, svjedok je potvrdio da se iza kuće Trišića nalazi stari put, kojim je Jolović mogao doći do svoje kuće.
Joloviću se sudi sa Radomirom Pantićem, Milomirom Miloševićem, Nenadom Vukotićem i Nikolom Lošićem za učešće u ubistvima bošnjačkih civila u Zaklopači 16. maja 1992. godine. U napadu je ubijeno najmanje 57 civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca.
Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok Selimović je rekao da je sa porodicom i još nekim komšijama otišao u šumu i da je pucnjava trajala oko pola sata, a da su oko devet sati uveče otišli u obližnje selo Sikira. Tu su došli ljudi iz Zaklopače i govorili o ubistvima.
On je kazao da su sutradan u Zaklopači ubijeni njegov otac i rođaci Adem i Junuz Selimović nakon što im je Branko Trišić rekao da će u tri sata doći autobus pod pratnjom da ih vozi za Kladanj.
O tome je takođe svjedočio i Kemal Selimović, koji je ispričao kako je njegov rođak Adem nagovarao druge da pođu tim autobusom i da ima povjerenja u Trišića. Iako u početku nisu željeli, njegov otac Selim i rođak Junuz su pošli, kao i još neke žene sa djecom.
Svjedok je izjavio da je i on krenuo prema selu sa grupom koja je zakasnila i da je tamo čuo da su sva trojica ubijena.
Iako događaji od 17. maja nisu obuhvaćeni optužnicom, tužiteljica Dika Omerović je kazala da namjerava da dokaže postojanje širokog i sistematičnog napada i nastavka napada na Zaklopaču.
Svjedok Džemal Hodžić, koji je u maju 1992. imao 12 godina, prisjetio se kako se tog dana igrao sa drugom Nedžadom Salihovićem prije nego što je počela pucnjava u Zaklopači.
On je ispričao da se uspio sakriti u podrum jedne kuće sa komšijom Ramizom, a kada su nakon pucnjave izašli, vidio je mrtve ljude.
“Vidjeli smo sve te ljude mrtve na kaldrmi. Puno ih je bilo, moj jaran Nedžad, Ramizova žena sa kćerkom u naručju, moj amidža”, prisjetio se Hodžić.
On je dodao da se pričalo da su neki vidjeli “neke iz Milića, iz policije”, kao i da su svi koji su ubijali u zaseoku Hodžići nosili maske.
Sva tri svjedoka svjedočila su posredstvom video-veze iz Sjedinjenih Američkih Država.
Suđenje se nastavlja 25. aprila.
