Dok govori o svom suprugu – koji je bio važna osoba sarajevske muzičke scene i pisao pjesme za grupe poput Indexa – Edina kaže kako je Želimir zbog svog porodičnog iskustva uvijek baštinio antifašizam.
“Kako je on uvijek govorio: ‘Meni je otac dao ime Želimir zato što nije želio da se ikome desi ono kroz što je on prošao. On je izgubio skoro cijelu svoju porodicu u logoru Jasenovac’”, kaže Edina.
Gugać i Kožemjakin kažu da zbog svog posebnog odnosa prema gradu i odnosa njegovih stanovnika prema ovoj manjinskoj zajednici, iako rijetke, prijetnje i uvrede doživljavaju posebno teško.
Boris Kožemjakin. Foto: BIRN BiH
Jevrejska zajednica je svašta prošla kroz svoju historiju, kaže sociolog Slavo Kukić.
“Vjerujem da kod običnog sarajevskog Židova to izaziva strah, jer on razmišlja o poruci koja stoji iza kukastog križa, a ta poruka u njegovoj percepciji nije ništa drugo nego – ‘ponovit će vam se ono što ste doživjeli i ‘41. do ‘45 godine’. To nije nešto što treba potcjenjivati, bez obzira dolazilo to od organizirane grupe, dolazilo to od manijakalnih pojedinaca, ali poruka koja se odašilje jeste ubitačna”, kaže on.
Za Damira Kapidžića, profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu koji istražuje rad desničarskih grupa u BiH, svastika nacrtana na smrtovnici Jevreja “pokazuje da imamo velike probleme u odgoju mladih”.
“I to se tiče odgoja obitelji isto kao i odgoja u školstvu. Mi zakazujemo u nekim aspektima da njima prenesemo ideju jednakosti među ljudima i osnovne neke društvene vrijednosti što se tiču tolerancije i prihvatanja drugog i drugačijeg”, kaže on.
Bez obzira pripada li nekoj grupi ili ne, Gugać osobu koja je nacrtala svastiku na smrtovnici njenog supruga doživljava “kao fašistu i nacistu”.
“Ne vjerujem da nije svjestan šta je uradio, uradio je to svjesno, s ciljem, s namjerom i, nažalost, što je najtragičnije, očito da nam treba puno još edukacije šta ustvari znači taj kukasti krst”, kaže Gugać pojašnjavajući kako je kukasti križ, danas poznat kao svastika, simbol koji je zloupotrijebio nacistički vođa u Drugom svjetskom ratu Adolf Hitler.
Kukasti krst godinama su neskriveno na svojoj stranici isticali članovi BPNP-a. Ovaj pokret, uz bošnjački nacionalizam, promovira i neonacističke ideje antisemitizma, homofobije i rasizma.
“Ovo što se javlja u okviru tog bošnjačkog pokreta, to je jedna varijanta onog poznatog proklamovanog rasnog zakona iz nacizma, a oni danas Jevreje i te druge grupe proglašavaju ljudima niže vrijednosti, što znači ‘njih treba eliminisati’”, kaže Kožemjakin, dodajući kako to zabrinjava Jevrejsku zajednicu.
Ranija istraživanja BIRN-a BiH su pokazala da grupe u Mostaru i Prijedoru također promoviraju antisemitizam. Državno tužilaštvo nedavno je optužilo jednu osobu da je na Telegram kanalu pozivala na ubijanje Jevreja.
Kapidžić smatra kako je online prostor idealna platforma za pristup desničarskim organizacijama.
“Online sfera i kod nas, a i drugdje, nije do dovoljne mjere pod nadzorom i nemoguće je staviti pod nazorom da vi pratite sve moguće oblike radikalizacije. Tu dolazi do miješanja ideja vezanih za balkanske ratove, vezanih za napade u Norveškoj, antiislamističke poruke…”, smatra Kapidžić i napominje kako je to sfera koja stvara svoju supkulturu.
“Pristupanje informacijama o takvim skupinama, o njihovim idejama, o njihovoj ideologiji na neki način, nikad nije bilo lakše. To mladi mogu raditi online, mogu čak i sakriti svoj identitet”, dodaje Kapidžić.
Nereagovanje na antisemitizam stvara dugoročne posljedice
Edina Gugać. Foto: BIRN BiH
Bivši član BPNP-a objasnio je kako su članovi ove organizacije to radili kako bi odvojili svoj privatni život od djelovanja u grupi. Taj period od prelaska iz online u stvarni svijet, Kapidžić objašnjava kao proces radikalizacije pojedinaca koji pritom pronalaze sebi slične osobe.
“To mogu biti pitanja rasizma, to mogu biti pitanja nejednakosti, da su neki ljudi manje vrijedni od drugih ili nešto slično. Oni se više ne osjećaju usamljeni, da su jedini u svom okruženju koji imaju takve stavove, već dolazi do samopotvrđivanja da je to nešto što je – makar u toj maloj skupini – prihvatljivo, i da je to nešto što je za dio društva uredu, a zapravo nije”, kaže Kapidžić.
Nereagovanje na djelovanje krajnje desničarskih organizacija poput BPNP-a može stvoriti dugoročne posljedice, objašnjava Kukić.
“Ako imate takav ambijent, onda je logično pretpostaviti da će sutra umjesto 15-20 takvih momaka biti njih 120 ili 300, da će se osim Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa pojaviti i neki Hrvatski pokret nacionalnog ponosa, ima ga i sada, da će se pojaviti još srpskih pokreta nacionalnog ponosa…”, kaže on.
Razvoj ovakvih grupa mora zabrinuti cijelo društvo, smatra Kožemjakin.
“Neću da kažem ‘plaši’, jer mislim da to nije u tolikoj razmjeri razvijeno da ovo društvo nema snage da se tome suprotstavi. Ne mi kao Jevreji, nego društvo u cjelini”, kaže on, dodajući da se kod mladih ljudi moraju razvijati vrijednosti humanizma i čovjekoljublja.
“Mi jednostavno to ne razvijamo kod tih mladih ljudi. I mladi ljudi, ovako zatrovani, oni nemaju perspektivu”, smatra Kožemjakin.
Nakon smrti svoga muža, Edina Gugać je primila dodatne prijetnje na društvenim mrežama, ali i kroz telefonske razgovore.
“Govorili su mi: ‘Crkni, nek ti se onom tvom ćifutu desilo što se desilo, nek je umro, vidjet ćeš ti šta će se i tebi desiti’”, navodi Gugać.
