On i drugi članovi biračkih odbora iz Brčkog – Biljana Petrović i Slobodan Lukić – priznali su krivicu pred Sudom BiH. Ali svi su osuđeni na po šest mjeseci uslovno, na kaznu koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od tri godine od dana pravosnažnosti presude ne počine novo krivično djelo.

Za bivšeg tužioca, sudiju i člana Centralne izborne komisije (CIK) Vehida Šehića, takve kazne ne čine dovoljno da spriječe ili odvrate osuđene ili druge od ponavljanja odnosno činjenja novih prevara.

“U mnogim državama kazne su rigorozne, jer se smatra da je jedno od najvećih krivičnih djela da vi svojim nezakonitim i neodgovornim radom falsifikujete izbornu volju građana, i uslovna osuda nije kazna, ona je sankcija, jer vi odlažete kaznu zakona na određeni period”, kaže Šehić, sadašnji predsjednik Strateškog odbora Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom”.

On smatra i da kazne moraju biti veće od onih koje iznose 200 KM a koje, kako objašnjava, izriče CIK za nesavjestan rad članova biračkih odbora.

Uslovne kazne za izborne prevare dio su šire prakse osuđivanja na uslovnu kaznu za ozbiljna koruptivna djela, kaže Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini (TI BiH), koji svake godine radi istraživanje o procesuiranju korupcije.

“Dvije trećine osuđujućih presuda su uslovne kazne, na kojem god nivou, koliko god da je krupna stvar u pitanju, uglavnom se izriču uslovne kazne, tako da to ne odskače od prakse pravosuđa u BiH kada govorimo o procesuiranju”, ističe Korajlić.

Presuda, barem uslovnih, trebalo bi biti znatno više s obzirom na uočene i prijavljene nepravilnosti, kako u medijima, tako i od nevladinih organizacija.

“Meni je alarmantno da ih nema više, zato što se o toliko izbornih prevara pisalo u medijima, istraživalo i prijavljivalo da apsolutno niko nije htio bilo šta uraditi. Vidjeli smo priču o biračkim spiskovima gdje se radilo o hiljadama glasova, gdje je Tužilaštvo BiH odlučilo da nije nadležno, pa prebacivalo nadležnost, to sve govori o odnosu prema procesuiranju ovakvih vrsta krivičnih djela”, dodaje ona.

Kada građani vide da “prekrajanje tuđe volje” neće biti kažnjeno i da nema nikakvog praktičnog efekta u stvarnosti, to je onda poticajna mjera za sve koji budu imali planove za ove vrste prekršaja, kaže sociolog Esad Bajtal.

On smatra da kazna mora biti konkretna.

“Kazna koja nije efektivna, koja ne daje svoj rezultat, ne daje učinak i poruku koja bi njome trebalo da se pošalje – da ne vrijedi ponoviti grešku – nije nikakva kazna, ona se samo tako zove”, kaže on.

Članovi biračkih odbora nedovoljno obučeni za rad

Ivana Korajlić. Foto: N1

Nepravilnosti na biračkim mjestima trebali bi sprečavati članovi biračkih odbora, ali su presude i ranije istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazali da prekršaje nerijetko čine sami članovi biračkih odbora. Njih delegiraju političke stranke koje su prijavljene na učešće u izborima. Korajlić smatra da u tome leži problem, jer ti članovi, ali i njihove političke stranke, ne razmišljaju o mogućim posljedicama, te da je do sada viđena vrlo blaga kaznena politika.

“Mislim da nisu obučeni adekvatno. Godinama se govori da bi barem predsjednici trebali proći oštrije obuke i biti nezavisni članovi. Tu se ništa ne mijenja, jer bi trebalo mijenjati Izborni zakon i podzakonske akte, odnosno pravilnik koji reguliše rad biračkih odbora”, kaže Korajlić.

U skladu sa Izbornim zakonom BiH, sve općinske i gradske izborne komisije su dužne da vrše obuku predloženih članova biračkih odbora kako bi izbori prošli bez nepravilnosti. Obuka traje kratko i površna je, kažu stručnjaci.

Šehić smatra da u BiH trenutno ima na desetine hiljada bivših članova biračkih odbora koji su obuku prošli od 2002. godine. Ali on nije do kraja siguran koliko se njihovo znanje provjerava i da li su oni upoznati s mogućim sankcijama.

“Mogu iz iskustva reći da su me zvali mnogi politički subjekti, da su obuke vrlo kratke, po dva sata, da njihovi članovi nisu savladali sve ono što treba da poštuju u izbornom procesu, tako da taj način obuke se mora promijeniti, ona mora biti kontinuirana”, kaže Šehić.

On dodaje da članovi biračkih odbora nose gotovo cijeli izborni proces i da je on predat njima na savjest i profesionalnost, a da njihov nesavjestan rad može u potpunosti promijeniti izbornu volju građana, zbog čega je neophodna bolja kontrola provedbe.

Misija OSCE-a u BiH pružila je podršku u izradi zajedničkog programa obuke i edukativnih materijala za biračke odbore, te snosila troškove nadzora nad obukom biračkih odbora, za koji su bile zadužene općinske i gradske izborne komisije, poručili su iz OSCE-a.

“Uočili smo da kvalitet i trajanje obuke variraju od opštine do opštine. Preporučili smo da opštinske izborne komisije ulože više vremena i truda u realizaciju kvalitetne i jednoobrazne obuke za sve biračke odbore na cjelokupnoj teritoriji zemlje”, kažu iz Misije OSCE-a u BiH.

U OSCE-u smatraju da je potrebno raditi na podizanju profesionalnosti i odgovornosti biračkih odbora na viši nivo, pri tome uvažavajući obim posla i proceduralne probleme uočene na dan izbora, i dodaju da je potrebno “istražiti i oštro sankcionisati svako neprimjereno djelovanje koje utiče na slobodnu volju birača”.

Promjena Izbornog zakona uslov za kvalitetniju provedbu izbora

Vehid Šehić. Foto: BIRN BiH

Da bi došlo do bolje provedbe izbornog procesa i većih sankcija i kazni za članove biračkih odbora, ali i političkih subjekata, koji trebaju snositi odgovornost za sve učinjene nepravilnosti – kako smatraju stručnjaci – mora doći do izmjene Izbornog zakona BiH.

“Uvijek sam zahtijevao da se kroz Izborni zakon utvrdi odgovornost i političkog subjekta čiji članovi biračkih odbora krše zakon, jer sigurno da oni to ne rade dobrovoljno, jer dobiju uputstva od političkih subjekata na način da donesu što više glasova”, objašnjava Šehić.

On ističe da vladavina prava, za koju se zalaže, nije ostavljena građanima na mišljenje da li će poštovati zakone ili ne, te da za svako nepoštivanje zakona, kao u ostalim demokratskim državama, trebaju biti izrečene drastičnije kazne, kao jedan od načina prevencije.

Bajtal smatra da su potrebna dva segmenta za popravljanje stanja u društvu, navodeći kao prvi reformu obrazovnog sistema, kako bi se građani držali principa.

“Drugi segment je pravna država, vladavina prava a ne ljudi, a to znači kad nešto zgriješiš da te čeka kazna”, objašnjava Bajtal.

Kupovina glasova i trgovina mjestima u biračkim odborima nedovoljno su kao nepravilnosti definisane u Izbornom zakonu, smatra Korajlić. Zbog toga bi, prema njenom mišljenju, trebalo izmijeniti Izborni zakon, podzakonske akte i pravilnik koji reguliše rad biračkih odbora, ali kaže da ne vjeruje da će do toga uskoro doći.

“Iste te stranke koje imenuju biračke odbore, koje su napravile ovakav sistem izbornog procesa koji počiva na korupciji, iste te stranke kontrolišu rad pravosuđa, i to je taj začarani krug. Njima ta situacija najviše odgovara, da unaprijed osiguraju kontrolu nad izbornim procesom. Zbog toga se ne mičemo s mrtve tačke, jer iste te stranke kojima odgovara taj šablon, drže blokiran bilo kakav sistem reforme”, zaključuje Korajlić.