“Dvije minute je dovoljno da vam neko nanese nepravdu pa da to nosite cijeli život, a ne kamoli da 20 godina nosite to kao križ i da nema izgleda da će riješiti to nekad u budućnosti. Strašno, strašno…”, rekla je ona za emisiju koja je nedavno emitovana na Federalnoj televiziji.
Nedugo poslije emitovanja, državna parlamentarka Mirjana Marinković-Lepić je pokrenula raspravu o slučaju Altumbabićeve na sjednici Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamenta BiH. Na nedavno održanoj sjednici, Komisija je donijela zaključak da se Vijeće ministara mora “aktivno uključiti u rješavanje radnopravnog statusa Zinete Altumbabić, a u skladu s postojećom pravosnažnom presudom i preporukom ombudsmana”.
“Ovo je zaista sramota da neko traži pravdu 20 godina i da mu se 20 godina uskraćuje pravo na rad, kao jedno od osnovnih ljudskih prava zagarantovano svim međunarodnim konvencijama i Ustavom, i da se 13 godine ne donosi odluka, ne izvršava se taj dio presude koji se odnosi na njeno pravo na rad, odnosno povratak na posao”, kazala je Marinković-Lepić za BIRN BiH.
Ona je rekla da su, nakon prošle sjednice komisije, tražili očitanje od Ministarstva komunikacija i prometa i Direkcije za civilno vazduhoplovstvo o ovom slučaju. Ministarstvo i Direkcija su u odgovoru komisiji, citirajući dijelove presude, slučaj adresirali Vijeću ministara.
Altumbabić kaže da od Općinskog suda u Sarajevu nije do sada dobila informaciju da je u predviđenom roku ispunjena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je u julu 2020. godine usvojio apelacije Zinete Altumbabić, čime su utvrdili da je zbog “nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka” došlo do povrede prava na pravično suđenje.
“Predmetni postupak koji se tiče prava apelantice iz radnog odnosa i pri tome je hitan po zakonu i od velikog značaja za apelanticu, traje oko 13 godina, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost Općinskog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje”, stoji u odluci Ustavnog suda BiH.
Ustavni sud BiH je naložio predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da “odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka”, dajući rok od tri mjeseca, čime je izvršenje trebalo biti još u novembru prošle godine.
Zbog promjena nadležnosti između državnih i entitetskih institucija nakon rata BiH, Zineta Altumbabić izgubila je pravo na rad, ali bez uručenog otkaza, zbog čega je i dvije decenije nakon toga bez posla i mogućnosti da ga nađe. Ona je 2004. godine tužila državu BiH i dobila presudu, ali do njenog izvršenja do danas nije došlo.
Zineta Altumbabić je radila u instituciji Savezna uprava za kontrolu letenja. Ona 1994. godine počinje raditi u Direkciji za civilnu avijaciju, koja je bila u nadležnosti Ministarstva saobraćaja.
“Ja sam otišla na porodiljsko bolovanje 1998. godine i od tog trenutka PIO/MIO [Penziono-invalidsko osiguranje] ne bilježi nikakve uplate. Nekakvim daljim svojim istraživanjem sam shvatila šta se tu dogodilo, do tog momenta je trajalo sigurno nekih pet-šest godina dok ja nisam otkrila šta je bio problem”, kazala je Altumbabić.
Ona se još uvijek nalazi u evidenciji Zavoda za penziono i invalidsko osiguranje (PIO) i ne može se samostalno odjaviti. Već 20 godina ne uspijeva pronaći zaposlenje, jer je niti jedan poslodavac ne može prijaviti kao radnika bez odjave s ranijeg posla. Iako ne radi i ne prima platu te nema zdravstveno osiguranje, ona se vodi kao zaposlena.
Altumbabić je svoja prava potraživala na adresama Ministarstva komunikacija i prometa BiH, Direkcije za civilnu avijaciju BiH, Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine – BHANSA, Suda BiH, Općinskog suda u Sarajevu, Ombudsmana za ljudska prava i Ustavnog suda, ali bezuspješno.
Nakon presude iz 2004 godine kojom je država BiH obavezana da joj uspostavi radnopravni status u skladu s njenom stručnom spremom, nadležni sud je potvrdio prvostepenu presudu 2007. godine i od tada je podnesen prijedlog za prinudno izvršenje te presude, koje nikada nije izvršeno, zbog čega je u dogovoru s braniteljicama i uputila apelaciju Ustavnom sudu.
