Koroman: Zarobljenici na Palama premlaćivani i zlostavljani

Malko Koroman. Izvor: BIRN BiH

Svjedokinja Amra Begić je izjavila kako je Koromana vidjela jednom, i to kada je on s drugim ljudima u “šarenim uniformama” razoružavao selo u kojem je živjela 1992. godine. On je, kako je rekla, prema onome što su kazivala njena braća, govorio muslimanima da se petkom i subotom ne kreću “zbog vikendaša”.

Ispričala je da je uhapšena prilikom donošenja hrane muškarcima koji su se krili u šumi. Kako je rekla, među osobama koje su je uhapsile bile su i njene komšije. Izvjesni Drago je, kako je posvjedočila, bio “posebno grub” i ošamario je.

Njenu izjavu, kako je kazala, uzimao je izvjesni Cicović, koji je prema njoj bio korektan. Izjavila je da je vidjela izvjesnog Željka Furtulu i muškarca koji se prezivao Jovičić.

Dovedena je u “košarkašku salu”, gdje je, kako je rekla, već bilo 30 do 40 osoba koje su dovedene iz Hrenovice. Prema njoj, ispred sale je bila osoba u policijskoj uniformi.

Begić je kazala kako nju u sali, gdje je provela tri dana, niko nije uznemiravao, ali kako su maltretirani drugi zarobljenici.

Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Drugi svjedok Muharem Garaplija nije mogao dati iskaz u sudnici zbog zdravstvenih problema, pa je pročitan njegov iskaz iz istrage u kojem je naveo da ga je vojska uhapsila na Palama u vrijeme kada su iz Bratunca došla tri šlepera sa zarobljenicima. On je rekao kako prije toga nije imao probleme, ali da je njegova žena otpuštena jer je muslimanka.

Kako je pročitano, svjedok je kazao kako ga je nakon hapšenja ispitivala vojska, te da je Koroman jednom došao i rekao mu da “ne brine i da će sve biti dobro”.

Svjedok je u iskazu naveo i kako je Malko utjecao na to da ga ne zlostavljaju, te da misli da je on mogao naređivati tim ljudima.

Prema iskazu, Garaplija nije zlostavljan, ali je naveo da su drugi odvođeni i da su tučeni, dok se pojedini nisu vraćali. U istrazi je ispričao da su zatvorenici dobijali malo hrane, da su nuždu obavljali u posude, te da se s vremenom broj ljudi smanjivao. Prema iskazu, nakon 21 dan ga je izveo Malko, koji ga je automobilom dovezao na Hrešu, nakon čega je došao do slobodne teritorije.

“Rekao mi je da zahvalim svom puncu jer je on spasio njegovog oca u onom ratu”, kazao je Garaplija u iskazu.

Treći svjedok Salih Balović izjavio je kako je u aprilu 1992. godine prisilom iz Sarajeva odveden na Ilidžu, gdje je uhapšen i odakle je nakon dva dana prebačen na Pale. Ispričao je da su mnogi pretučeni po dolasku, a da je njega od batina spasio jedan vojnik. Svjedok je tvrdio kako je objekat u kojem su držani osiguravali vojska i rezervni sastav policije. Balović je rekao da su zarobljenici premlaćivani kada bi otišli da vrše nuždu.

Ispričao je da je jedne prilike pretučen kada je otišao vršiti nuždu, te da mu je Malko tada kazao: “Vidi ustaše što se smije.” Kako je rekao, Malko je u sali popisivao osobe koje su trebale biti razmijenjene.

Četvrti svjedok Jasmin Husić kazao je da je uhapšen u Bratuncu u maju 1992. godine i da su on i više od 400 muškaraca prevezeni kamionima na Pale. Prema njegovim riječima, njega je pretukla ženska osoba koja mu je naredila da zatvori stranu kamiona nakon što su svi iz njega izašli.

Husić je rekao kako su zarobljenici tučeni prilikom ulaska u salu i u samoj sali. Opisao je da je pretučen svaki zarobljenik koji je bio “viši za glavu”.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. februar 2021. godine.