Prema izmijenjenoj optužnici, Radulović je i dalje organizator zločinačke grupe koja se od početka 2011. do oktobra 2013. godine na području Banjaluke bavila prodajom droga zavisnicima.
Optuženi Stijak tereti se da je bio član ove zločinačke organizacije.
U optužnici, koja je podijeljena u sedam tačaka, između ostalog je navedeno i da su za potrebe zločinačke organizacije Radulović i Stijak koristili infrastrukturu Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske za prodaju droga, a da su organizaciji pripadali ranije osuđeni inspektori Marko Kovačević i pokajnik Slavko Đurić.
Zločinačkoj organizaciji pripadao je i osuđivani narkodiler Goran Bošnjak.
Tokom ročišta došlo je do novih verbalnih obračuna između optuženih i Sudskog vijeća, pa je u jednom trenutku Radulović bio izbačen iz sudnice zbog nepoštivanja suda.
Advokati optuženih usprotivili su se materijalnim dokazima Republičkog tužilaštva, među kojima su bile presude već osuđenim inspektorima.
Radulovićev advokat Milan Romanić izjavio je da se presude iz drugih predmeta ne mogu koristiti kao dokazi u ovom postupku.
“Na ovaj način se krši odluka Ustavnog suda BiH u ovom postupku”, zaključio je Romanić.
Nakon ovoga prigovorio je i Radulović rekavši da je navikao da sud u njegovom slučaju krši zakon, nakon čega je bio upozoren, pa izbačen iz sudnice i ubrzo vraćen nazad.
U raspravu se uključio i optuženi Stijak rekavši takođe da je prihvatanje presuda u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda BiH koji je ukinuo presude Raduloviću i Stijaku.
Stijak je između ostalog rekao i da će biti prisiljen pisati krivične prijave, na šta mu je predsjednica Vijeća Snježana Kudrić odgovorila da se na takav način ne može ponašati.
Ustavni sud BiH je u martu prošle godine ukinuo pravosnažnu presudu Raduloviću i Stijaku, jer suđenje nije bilo pošteno, a presuda je zasnovana na nezakonitim dokazima.
U odluci Ustavnog suda BiH navodilo se da je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske zasnovana na nezakonitim dokazima, odnosno saslušanjima svjedoka pokajnika Slavka Đurića i Gorana Bošnjaka osuđivanog narkodilera.
Za Đurića je, između ostalog, navedeno da ga je prije svjedočenja MUP trebao osloboditi čuvanja službene tajne, pa da tek nakon toga on svjedoči u sudu. Za svjedoka Bošnjaka, Ustavni sud je obrazložio kako ni banjalučki Okružni sud, a kasnije ni Vrhovni sud, nisu previše marili na njegova upozorenja da je iskaz, na osnovu kojeg je kasnije zasnovana kompletna presuda, dao u strahu za vlastitim životom.
Nastavak suđenja odgođen je za 22. april.
