Godinjak i ostali: Optuženi tražio istragu zločina

Svjedok Bakir Alispahić prisjetio se razgovora sa Godinjakom u Tarčinu, kada mu je optuženi rekao da je bilo ubistava u Trnovu i da to treba istražiti.

Na pitanje braniteljice Edine Rešidović da li se to odnosilo na srpske civile, svjedok je kazao da su se vršila ta istraživanja.

Taj se razgovor, rekao je Alispahić, vodio u vrijeme kada je on bio ministar unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine. Dužnost je preuzeo polovinom 1993. godine, a prethodno je bio načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo.

Svjedok je dodao da je dokumentacija o istragama ratnih zločina dostavljena Haškom tribunalu i da bi i danas morala da postoji u institucijama.

“Edhem je bio opterećen time što se dešavalo, a nije mogao da utiče, da spriječi ili istraži dok su bila ratna dejstva… Neki su ga okarakterisali da je odgovoran i njemu je odgovaralo da se to rasvijetli”, kazao je Alispahić.

Godinjak je, kao bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu, sa Medarisom Šarićem i Mirkom Bunozom optužen za zločine počinjene nad zarobljenicima i civilima u tom gradu. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Šarić je bio komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Svjedok Alispahić je izjavio da je CSB organizovao komisiju kako bi dobili informacije s područja sa kojima nisu imali komunikaciju. Preko te komisije je saznao da je u Trnovu “haos”.

“Rekli su da je načelnik mobilisan u TO, da nije postojala stanica… bio je mali broj aktivnih policajaca i da su mobilisani”, kazao je Alispahić.

Prema njegovim riječima, na području Igmana je bilo raznih jedinica, koje su pravile probleme.

“Gdje su prolazili, bilo je dosta pljački i ubistava”, rekao je svjedok.

Govoreći generalno o poslovima u policiji, on je naveo da su SJB-i bili zaduženi za opšti kriminalitet i javni red i mir, dok su teža djela, kao što su ubistva, bila u nadležnosti CSB-a.

Alispahić je kazao da je Trnovo bilo značajno za odbranu zbog važnih objekata i puteva. Naveo je da je Državna bezbjednost (DB) i prije rata imala informacije o jednom broju ekstremnih ljudi na tom području koji su imali veze sa četničkom organizacijom u inostranstvu.

Na pitanje Tužilaštva, svjedok je odgovorio da mu je poznato da je u Trnovu postojalo Ratno predsjedništvo i da su u njegovom sastavu bili načelnici policije “bez prava glasa”.

Alispahić je rekao da je Štab TO-a bio “neka vrsta strukture na papiru” u početnom periodu.

Kao svjedok Godinjakove Odbrane saslušan je i Hajrudin Koso, koji je kazao da je kao rezervni policajac mobilisan u TO. On je rekao da su 31. maja srpske komšije napustile svoje kuće, a da je potom uslijedio napad.

Koso je ispričao da je kasnije učestvovao u akciji “oslobađanja Trnova” i velikim borbama na platou Visa. On je naveo da nisu imali kontakta sa srpskim civilima, osim što su jedno veče čuli plač žena i djece dok su prolazili.

Suđenje se nastavlja 19. februara.