Svjedok S-1 je kazao da je, dok je bio na lokalitetu Gaj, na njih pucao “Mićo Jurišić sa svojom grupom”. On je izjavio da nije vidio one koji su pucali, ali da zna da je to bio Jurišić i da mu je to rekao jedan od komšija.
U maju 1992. godine, kazao je S-1, srpske snage su granatirale Hambarine i narod je pobjegao u šumu Hurevo, te su kuće u centru sela zapaljene. Kad se situacija malo smirila, pojedini bi se vraćali kućama da uzmu hrane.
Prema S-1, tako je njegov komšija Dževad Ejupović ubijen u garaži, koja je potom zapaljena.
Svjedok se sa drugima skrivao po šumi i, kako je naveo, u julu 1992. prošao je kroz zaselak Gradina kod Zecova, gdje je vidio pobijene žene i djecu.
On je ispričao da su krajem jula ili početkom avgusta 1992. na lokalitetu Gaj sjedili na deki, igrali karte, i da je sve bilo naizgled mirno.
“Ferid je otišao u vanjski WC i primijetio je Miću i njegovu paravojsku. On je samo zinuo i mahnuo nam rukama da bježimo. Dok smo ustali, oni su počeli pucati po nama… Bilo ih je najmanje deset”, prisjetio se S-1.
On je dodao da je uspio pobjeći do sela Čarakova, gdje je došao i Hasan Osmančević, koji je bio ranjen u petu iz pištolja “magnum” Miće Jurišića.
“Svi su znali da ima ‘magnum’, po tome je bio poznat. On je bio glavni na lijevoj obali”, rekao je S-1, napomenuvši da Jurišića zna kao vozača autobusa.
On je poslije, kako je kazao, pokušao preplivati rijeku i otići u Hrvatsku, ali je uhapšen. Naveo je da su ga prvo tukli “i malo i veliko, i žene i djeca”, a potom je sa još dvojicom sproveden u kasarnu u Prijedoru. Rekao je da su cijelu noć premlaćivani i da je bio sav krvav.
Prema svjedoku, to mu se dogodilo zahvaljujući Mići Jurišiću. Objasnio je da je bio zaboravio jaknu kada je na njih zapucano u Gaju i da je Jurišić pronašao njegovu ličnu kartu, koju je odnio u policiju.
S-1 je dodao da je u “Kozarskom vjesniku” objavljena njegova slika kao vođe “Zelenih beretki”, iako, kako je naveo, nije imao nikakve veze s njima.
Nakon 13 dana u kasarni, svjedok je prebačen u Banjaluku, gdje se nastavljaju njegove patnje.
Na pitanje branioca Svetozara Davidovića kako zna da je Jurišić pucao na njih, svjedok je kazao da su to “svi znali“, da je “jedino Mićo dolazio na brdo”, da je bio “šerif”. Dodao je da mu je Ferid, koji ih je tog dana primijetio u šumi, istog dana rekao da je vidio Miću.
Svjedoku je predočena izjava u kojoj je naveo da niko nije spominjao da je prepoznao nekog od vojnika. S-1 je kazao da su to detalji i da čovjek ne može svega da se sjeti.
Davidović je od svjedoka zatražio i da pojasni svoje navode da su “ranije kružile priče da je izvjesni Mićo Jurišić, koga nisam poznavao”. S-1 je rekao da je mislio da ga nije lično poznavao, nego iz viđenja.
Tužilaštvo BiH tereti Jurišića, bivšeg pripadnika rezervnog sastava milicije, da je 1992. učestvovao u progonu nesrpskog civilnog stanovništva i to ubistvima, mučenjima, nezakonitim lišavanjem slobode, sprovođenjem u logore i drugim nečovječnim djelima.
Suđenje se nastavlja 21. januara.
