Vikić i ostali: Bakir Alispahić bez informacija o događaju u Velikom parku

Bakir Alispahić, nekadašnji načelnik CSB-a Sarajevo, ispričao je da u tom periodu nije poznavao optužene Dragana Vikića i Jusufa Pušinu, ali da ih je kasnije kroz posao upoznao. Za Vikića je rekao da je bio komandant Specijalne policije.

Kako je pojasnio, CSB je bio organizaciona jedinica Republičkog ministarstva unutrašnjih poslova (RMUP), a RMUP je imao svoje organizacione cjeline, između ostalog i Specijalnu policiju. Također je pojasnio da su oni vezani za ministra RMUP-a.

“Komunikaciju nisam imao s tom jedinicom, niti sam imao potrebu. (…) Vikića sam upoznao kada je Specijalna jedinica prešla u Dom policije”, dodao je svjedok.

Alispahić je izjavio da, kada se u aprilu 1992. desio događaj u Velikom parku, o tome ništa nije znao, te da do njega, kao načelnika CSB-a, nije došla ni pisana ni usmena informacija. Kako je pojasnio, tu informaciju je čuo od Muniba Alibabića, koji mu je spominjao da su neki ljudi stradali u Velikom parku i da se istražuje taj slučaj.

Nakon izvjesnog vremena, prema njegovim riječima, načelnik Policijske stanice (PS) Novi Grad Malik Krivić mu je ispričao da su vojnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) rezerviste s Dobrinje doveli u Policijsku stanicu i da je on kazao da se te osobe odvedu vojsci jer su ih oni i doveli.

“Ne mogu reći da je rekao koliko je osoba bilo. Pamtim da je čovjek iz Švrakinog, Žmiro su ga zvali. On je bio taj koji je nekim kombijem prevozio te ljude. Mislim da je Žmiro samoinicijativno radio i da ih je odveo u grad. On je bio pripadnik vojske”, izjavio je svjedok, pojasnivši da su i rezervisti trebali biti dovedeni u prvu komandu vojske.

Kako je rekao, ukoliko su policajci iz PS-a Novi Grad profesionalno radili, trebali su zabilježiti taj slučaj, da su ljudi dovedeni i odvedeni, a da je to kroz depeše i izvještaje trebalo doći do njega. Mišljenja je da on nije imao obavezu da se raspituje šta je bilo s tim ljudima i koja je njihova sudbina.

Svjedok je pojasnio da, ako je RMUP imao informaciju o ubistvima, pripadnici Specijalne jedinice policije iz Doma policije su trebali zaštititi lice mjesta te da čekaju da se uradi uviđaj. Specijalna jedinica, prema njegovom kazivanju, dužna je obavijestiti ministra, a da on dalje odredi nekoga da izvrši uviđaj.

Izjavio je da on ni na koji način nije bio uključen u događaj u Velikom parku, a da je ovlastio nekoga za to, postojao bi dokument.

“Nakon rata, nadležnim pravosudnim organima sam se obratio, u to vrijeme kantonalnom tužiocu Munibu Bisiću, i da tražim da se rasvijetle sve stvari koje opterećuju mene, Sarajevo, medijski prostor, i da se riješi Veliki park. Predsjedniku Predsjedništva i predsjedniku Vlade sam pisao i nikad nije o tome ništa bilo”, izjavio je svjedok, dodavši da je to bilo u decembru 2000. godine.

Za ubistva osam zarobljenih vojnika počinjena u Velikom parku u aprilu 1992. godine, sudi se Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću.

Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Suđenje se nastavlja 16. januara.