“Odluku o razoružanju stanovništva Bučja donijela je 43. brigada. Bila je informacija da su naoružani i da imaju radio-stanicu. Bilo je dojava da su pucali. Oružje je pronađeno, većina ga je imala”, kazao je Murat Đaković.
Svjedok Đaković, koji je bio načelnik bezbjednosti 43. drinske udarne brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), rekao je da je ova brigada bila smještena po kućama i da nisu imali prostorije za zatvaranje vojnika koji ne bi otišli na liniju. Stoga je komanda tražila prostorije od policije.
“I razoružano stanovništvo Bučja smo smjestili u Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) jer nije bilo naših prostorija”, precizirao je Đaković.
On je svjedočio na poziv Odbrane Predraga Bogunića, koji je s Ibrom Merkezom i Ešefom Hurićem optužen za nezakonito zatvaranje, ubistvo i nečovječno postupanje nad srpskim stanovništvom u Goraždu u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine.
Prema optužnici, Merkez je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Goraždu do kraja avgusta 1992. godine, a nakon toga tu dužnost je obavljao Bogunić, dok je Hurić bio komandir stanice policije u tom gradu.
Svjedok Đaković je potvrdio da je uzimao izjave od stanovnika ovog sela, a da su s njim bila i dvojica pripadnika Centra službi bezbjednosti (CSB). On je identifikovao svoje potpise na petnaestak zapisnika o ispitivanju koje mu je predočio Bogunićev branilac Fadil Abaz. Kazao je da je te izjave poslao u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) i da više nije imao ništa sa tim mještanima.
Na pitanja tužiteljke Marijane Čobović, svjedok je odgovorio da ne zna da li je u razoružavanju u Bučju učestvovala samo vojska. On se nije složio sa tvrdnjom da većina mještana nije bila naoružana. Nije se složio sa tužiteljkom ni da mještani Bučja nisu mogli biti tretirani kao ratni zarobljenici.
“Kako ne mogu naoružani ljudi?” rekao je svjedok.
Tužiteljka ga je potom upitala zašto je onda njihove izjave “predao u SUP”, na šta je svjedok odgovorio da su mu tako kazali.
Suđenje će se nastaviti 25. oktobra.
