Lubarda je rekao da je 19. juna 1992. godine učestvovao u pretresu terena u mjestu Živaljevina u potrazi za osumnjičenim za ubistvo Milivoja Vukovića, dok je druga grupa vojnika izvela civile iz njihovih kuća.
“Kada smo sišli iz šume, pred kućama smo zatekli narod i s njima je bilo puno vojske, neke sam znao, a neke ne. Među civilima je bio moj prijatelj s porodicom. Dok su vođeni putem do benzinske pumpe, razgovarao sam s njima. Otišao sam u magacin da im donesem hranu, ali kada sam se vratio, muškaraca nije bilo”, istakao je Lubarda.
Pojasnio je da je naredni dan proveo u obavezama oko sahrane svog sestrića Slaviše Samardžije i da je razgovarao s nekoliko žena ispred Crkvenog doma, u kojem su bile smještene.
Prema njegovim riječima, u jednoj od narednih akcija zaduženje njegove grupe je bilo da obezbjeđuju prostor kod Doma zdravlja.
“Došla je neka vojska, čuo sam da su iz Srbije. Bili su maskirani i namazani nekom farbom. Vidio sam da odvode porodicu mog prijatelja… Otišao sam da kažem da ih ne maltretiraju, ali su uperili pušku u mene i rekli da odem”, kazao je optuženi.
Tužilaštvo BiH tereti Zdravka Lubardu i Ozrena Planojevića da su u periodu od kraja maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovali u progonu civila Bošnjaka, hapšenjem, nestankom te drugim nečovječnim djelima. U optužnici se navodi da je Lubarda ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), a Planojević kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Rogatici.
U Lubardinu korist svjedočila je njegova sestrična Zorica Samardžija, koja je rekla da je optuženi u junu 1992. godine pripremao sahranu njenog brata.
“Zbog pucanja došli su samo ujak Zdravko i Slavko. Spremili su sve za sahranu predvečer, iz sigurnosnih razloga”, navela je Samardžija.
Branilac Krešimir Zubak uložio je četiri materijalna dokaza koji se odnose na pogibiju Dušana Samardžije i Milivoja Vukovića.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. septembar, kada će Odbrana Planojevića početi s izvođenjem dokaza.
