Muharema Dizdarević je ispričala kako je 11. augusta 1992. vidjela kako putem do njene kuće u selu Gornji Kamičak (općina Ključ) idu četiri osobe. Kazala je da je potom jedan vojnik ušao u ulaz kuće i da misli da je vidjela pod prozorom Huseina Bajraktarevića.
Prema riječima svjedokinje, njen suprug Mesud je izašao na vrata te je mogla čuti kako govori: “Ja nisam Munib, ja sam Mesud”. Pojasnila je da je suprugu bilo rečeno da ih vodi do Munibove kuće te da je on otišao.
Dizdarević je navela da je nakon pet do deset minuta pogledala kroz prozor i vidjela kako putem idu njen suprug, Mesud, Husein te vojnici za njima. Svjedokinja je dodala i da je otišla na sprat, otvorila prozor i čula pucnjavu.
Boško Dević je optužen da je kao pripadnik 17. ključke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), zajedno s još tri pripadnika iste brigade, 11. augusta 1992. učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva te ubistvima četiri Bošnjaka čija su tijela izmasakrirana.
Narednog dana, prema riječima Dizdarević, otišla je na mjesto gdje su ležali njen suprug, Rifet i Munib Dizdarević te Husein Bajraktarević. Naglasila je da je Rifetova glava bila “razbijena” te da je njoj nakon toga pozlilo.
Na pitanje da li je čula ko je bio tu noć u selu i odveo te muškarce, svjedokinja je odgovorila: “Pričala mi je Remzija da je vidjela nekog vojnika iz Humića koji je bio učitelj”. Dodala je da je čula i da je bio izvjesni Mima Kondić i još jedna osoba. Odbrana Devića je ustvrdila da u istrazi svjedokinja nije spominjala osobu iz Humića.
Dizdarević je negirala da je u selu čula za osobu po imenu Boško Dević.
“Tražim da se kazne oni koji su to uradili i da im se sudi što je moj čovjek na pravdi Boga izgubio glavu”, rekla je svjedokinja.
Suđenje će se nastaviti 28. augusta
