Lubarda i Planojević: Odvođenje muškaraca iz Crkvenog doma

Zaštićena svjedokinja P-11 ispričala je da je 19. ili 20. juna 1992. godine napustila zgradu s porodicom i drugim stanarima jer su svi morali otići do Crkvenog doma, gdje su bili zatvoreni u prostoriju nalik na šupu.

Na pitanje šta se desilo s njenim suprugom, P-11 je odgovorila da je odveden ispred šupe, ali da to ne može opisati jer su joj djeca vrištala i jer je okrenula glavu i ušla u prostoriju.

Tužilaštvo je navelo kako je u iskazu 2011. godine P-11 izjavila da joj je svjedokinja R-6 rekla da je vidjela kada su muškarci povezani ispred Crkvenog doma i odvedeni u transporter, na šta je P-11 potvrdila da je “to neko pričao”, ali da ne zna je li to bila R-6 ili neko drugi.

P-11 je negirala da poznaje Zdravka Lubardu, na šta je Tužilaštvo ponovo kazalo kako je u ranijem iskazu govorila da su za vrijeme njenog boravka u Crkvenom domu tu bili Slavko i Zdravko Lubarda.

“Ja sam nekoga od te braće vidjela tu, ali koji je bio, ja to više nisam sigurna”, rekla je svjedokinja, dodavši da te osobe nije poznavala. Također je izjavila i da ne poznaje Ozrena Planojevića.

Zdravko Lubarda i Ozren Planojević su optuženi da su od maja 1992. do kraja 1993. učestvovali u progonu civila Bošnjaka, hapšenju i nestanku osoba, te drugim nečovječnim djelima. U optužnici je navedeno da je Lubarda ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), a Planojević kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Tužilaštvo je na ovom ročištu pročitalo iskaz svjedokinje M-3 iz 2011. godine u kojem stoji da je 19. juna s porodicom i komšijama odvedena u Crkveni dom. Kazala je da su muškarci izvedeni nakon pola sata i da je vidjela da im vežu ruke.

“Tada sam posljednji put vidjela oca i brata”, stoji u iskazu svjedokinje.

Suđenje će se nastaviti 5. marta.