Analiza – Zovko i ostali: Dobrovoljni odlazak ili prisilno odvođenje u logor Gabela

Saslušanjem oko 30 svjedoka i dva vještaka, kao i materijalnim dokazima, Tužilaštvo BiH je pokušalo da dokaže da su Zovko, Krndelj, Rajič i Čutura krivi za ubistva, maltretiranja i hapšenja Bošnjaka. S druge strane, Odbrane optuženih su izrazile žaljenje za sve žrtve, negirajući navode optužnice svjedočenjem 14 svjedoka i ulaganjem materijalnih dokaza.

Prema optužnici, pripadnici Policijske stanice (PS) Čapljina, kojima je rukovodio Krndelj, i vojni policajci Hrvatskog vijeća obrane (HVO) učestvovali su u akciji na selo Čeljevo (općina Čapljina) izvedenoj 28. jula 1993. godine, kada su ubijena tri civila – Nerman, Edin i Amel Veledar.

Krndelj, Zovko i Rajič su optuženi da nisu kaznili podređene civilne i vojne policajce koji su počinili ubistva.

Jednog od ranjenih civila, Alaudina Veledara, prema Tužilaštvu BiH, doveli su u PS Čapljina, udarali ga i psihički maltretirali, a zatim odveli u ambulantu pa u logor Gabela.

U sudnici je Alaudin Veledar kazao da se krio sa Nermanom, Edinom i Amelom od polovine jula 1993. na Čevljanskoj adi, ostrvu na Neretvi.

Kada je njegov rođak Amel otišao do kuće u kojoj mu je bila majka, čuo se pucanj.

“U tom trenutku vidio sam veliki broj bojovnika oko Neretve. Pokušavajući da pobjegnem, zapucali su na mene. Stotine metaka je prštalo. Ranjen sam u stomak i u nogu. Tako ranjenog, odvode me u policijsku stanicu u Čapljini. Sve sam mogao vjerovati, ali da me tu tuku – nisam”, ispričao je Veledar.

Prema njegovim riječima, iz policijske stanice odveden je do doktora, a onda u logor Gabela, gdje je čuo da su mu tri rođaka ubijena.

Bruno Kovačević je rekao da je oko dva sata ujutru pozvan u policijsku stanicu, gdje je zatekao Krndelja. On ih je, kako je pojasnio, rasporedio u Čeljevo jer su se “pojavili teroristi” i trebalo je obezbijediti lokaciju.

 Akcija “Čeljevo”

Niko Bunoza, koji je također učestvovao u akciji na Čeljevo, kazao je da ni prije ali ni poslije akcije nije vidio Nikolu Zovka, načelnika Policijske stanice Čapljina.

“Meni je zapovjednik bio Petar Krndelj. Bili smo na liniji u Mostaru i došli kući na odmor, ali su nas podigli oko dva sata ujutru, da idemo na Čeljevo. Krndelj nam je kazao da idemo privesti diverzante”, izjavio je Bunoza, dodavši da ih je Krndelj rasporedio po nasipu kod sela, a na položaju preko puta je bila njemu nepoznata vojna jedinica.

Svjedočeći u svoju korist, Nikola Zovko je rekao da je od 1. augusta 1992. do 30. maja 1994. bio zapovjednik Policijske stanice Čapljina, koja je bila u nadležnosti Policijske uprave Mostar. Kako tvrdi, civilni i vojni policajci, među kojima i Petar Krndelj, išli su na intervenciju na Čevljansku adu kada je zarobljen Alaudin Veledar.

Optuženi Krndelj je posvjedočio da nije vodio akciju na Čeljevo, pojasnivši da je krajem maja 1993. bio pomoćnik zapovjednika za uniformisanu policiju u PS-u Čapljina, a potom je prešao u Mostar, gdje je radio kao rukovodni radnik novoformirane združene jedinice policije.

U vezi sa 27. julom 1993. godine Krndelj je kazao da se, najvjerovatnije na poziv oca, vratio kući u Čapljinu i dobio informaciju da su “neki Konjičani uhapsili Amela Veledara na Čevljanskoj adi”.

“Kada samo došli na adu, Berto je rekao da su pripadnici Vojne policije već blokirali jedan dio tog prostora. Ja sam na megafon rekao da je ada opkoljena i da se svi koji su tu moraju predati. Nakon što sam još dva puta sve isto ponovio, vidio sam jednog pripadnika Vojne policije kako zove nekog da se preda i podigne ruke. U tom trenutku čuo sam rafalnu paljbu”, izjavio je Krndelj.

Nakon toga, on je, kako je posvjedočio, vidio tri člana porodice Veledar u okruženju vojnih policajaca, koje je tada prvi put vidio. Te vojne policajce, kazao je, zvali su “Konjičani”, a inače su bili iz Klise.

“Počeli su da psuju i da vrijeđaju Veledare, nakon čega sam rekao civilnim policajcima da krenemo svi u aute, te da se vraćamo u policijsku stanicu”, dodao je Krndelj.

Odbrana optuženog Rajiča nije imala ni jednog svjedoka. Preko materijalnih dokaza pokušali su dokazati da Rajič nikada nije bio zapovjednik voda Vojne policije.

“Krešo Rajič je bio obični vojni policajac i nikada nije imao bilo kakvu zapovjednu funkciju”, kazao je njegov branilac Vahid Čamdžić.

Prema njegovim riječima, jedino mjesto gdje stoji da je Rajič bio komandir voda od polovine aprila do polovine augusta 1993. jeste vojna knjižica.

“Moram da kažem da je to upisano ilegalno kako bi Rajič dobio kasnije veći čin. Nažalost, za ovaj potez odgovornost postoji, ali nije predmet na ovom, već na Općinskom sudu u Stocu”, objasnio je Čamdžić.

Odvođenja u Gabelu

Prema optužnici, 19. jula 1993. u selu Veledarova Mahala (općina Čapljina) optuženi Čutura je, sa drugim njemu poznatim osobama, sve muškarce bošnjačke nacionalnosti, pod izgovorom da je selo opkoljeno i da će ih spasiti, odveo u Gabelu.

Za ovu tačku Tužilaštvo BiH je optužilo Zovka i Krndelja da nisu kao nadređene osobe kaznili policajce PS-a Čapljina.

Oko deset svjedoka Tužilaštva BiH potvrdilo je da su iz Veledarove Mahale odvedeni u Gabelu. Sead Veledar se s grupom mještana krio po šumama, i nakon 15-ak dana, kako je rekao, jedna od komšinica je razgovarala sa Čuturom i predložila im da se predaju. Prihvatili su, kako je kazao, jer bi u protivnom vjerovatno bili pobijeni.

Sutradan su se, prema Veledaru, okupili u središtu sela i po njih je policijskim kombijem stigao Ivica Čutura, koji ih je prevezao do Gabele. Asim Veledar, koji je odveden u Gabelu, izjavio je da je nekoliko njegovih rođaka na vlastiti zahtjev otišlo u Gabelu.

“Nakon što su nas popisali, Čutura je rekao vojnicima u Gabeli da smo njegove komšije i da nas pripaze”, pojasnio je svjedok.

Odbrana Čuture je pokušala dokazati da je optuženi stanovnike Veledarove Mahale odveo dobrovoljno u Gabelu, i na taj način ih spasio hapšenja ili ubistva. Svjedočeći u korist Odbrane, Osman Veledar je kazao da se muško stanovništvo dobrovoljno predalo Čuturi, koji ih je, bez naređivanja i bilo kakve prisile, odvezao u Gabelu.

Čuturin branilac Branko Karadeglić je rekao da nijedan svjedok nije potvrdio navod Tužilaštva BiH da je optuženi prisilno odveo stanovnike u Gabelu.

“Svi svjedoci su kazali da su dobrovoljno sa Čuturom otišli u Gabelu, te da optuženi nije imao nikakvo oružje, nije nanosio nikome bol, te nije povrijedio bilo koga. U ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela”, rekao je Karadeglić.

Tokom iznošenja završnih riječi, Odbrane ostalih optuženih takođe su napomenule da Tužilaštvo nije dokazalo ni jednu tačku optužnice, te iz tog razloga traže oslobađajuću presudu.