Smajlović, bivši istražilac Tužilaštva BiH, nepravosnažnom presudom osuđen je za zloupotrebu položaja, a osim zatvorske kazne dosuđeno mu je oduzimanje 20.000 konvertibilnih maraka (KM) te je dužan uplatiti 1.449 KM na račun budžeta. Također, Smajloviću je dosuđena zabrana vršenja djelatnosti u trajanju od pet godina.
Smajlovićev branilac Vlado Adamović smatra da u prvostepenoj presudi Sudsko vijeće nije u jednakoj mjeri cijenilo dokaze Optužbe i Odbrane.
“Sudija se u ovom slučaju ponašao kao tužilac, kojem jeste dopušteno da je osnovana sumnja ta koja određuje slučaj. Svjedok je tri puta mijenjao iskaz i kao takav Sud ga nije smio uzeti u obzir. Koja je njegova motivacija? Zašto je rekao da je dao novac Muji ako to nije uradio? Pa da bi prevario drugog svjedoka koji je možda obećao da će dati novac Muji”, kazao je Adamović.
Predsjedavajući Apelacionog vijeća Tihomir Lukes je zatražio od Adamovića da optuženog ne oslovljava “Mujo”, već “optuženi”.
Odbrana je naglasila da im je bio zabranjen pristup kompjuteru optuženog Smajlovića, u kojem je, kako su naveli, mail koji bi im mogao poslužiti kao dokazni materijal.
“Ovu presudu treba ukinuti iz zanatskih razloga, a suđenje ponoviti”, istaknuo je Adamović.
Optuženi Smajlović je, obraćajući se Apelacionom vijeću, rekao da negira sve navode optužnice, ustvrdivši da nije učinio ništa od navedenog. Dodao je da tužilac ne može određivati koji dokaz nije relevantan za predmet.
Smajlović je optužen da je od 2012. do početka 2015. godine, bez znanja tužioca, ostvarivao kontakte sa osobama protiv kojih su se vodili ili se još vode postupci u Tužilaštvu BiH, obećavajući im pogodnosti, za što je primio najmanje 20.000 KM i darove.
Tužilac Džermin Pašić je kazao da je ozbiljan trend u strategiji Odbrane da se u nedostatku argumenata bave sagledavanjem ukupnog stanja i propituju ko može ili ne može biti svjedok. Odbrana se, prema tužiocu, poziva na teorije zavjere.
“Odbrana nema svjedoka koji se izjašnjava da se tog dana optuženi nije sastao sa određenim osobama i poduzeo određene radnje. Niti onog koji bi mu dao alibi. Koje službene zabilješke nisu date na uvid? Nemate odgovor na to. Kao što nemate odgovor na pitanje koji to dio snimka nije pušten u dokaznom postupku, a koji je vama mogao poslužiti. Spominje se uvid u kompjuter. Koji kompjuter i u kojoj fazi istrage je zatražen?”, upitao je Pašić.
Prema njegovom mišljenju, Sud je svakako prihvatio veliki broj materijalnih dokaza koji ništa nisu značili.
“Dva pretresa su nam uzeli a da ništa nije relevantno za predmet. Ovaj postupak bi na taj način mogao trajati beskonačno”, smatra Pašić.
Apelaciono vijeće će odluku o žalbi donijeti naknadno.
