Ristanić: Izdavanje propusnica u “Luci”

Petar Kaurinović, nekadašnji pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Brčkom, rekao je da je u maju 1992. godine od tadašnjeg “šefa policije” Dragana Veselića dobio zadatak da identificira leševe pronađene nedaleko od grada. Istakao je da je s njim bio i kolega Dragiša Tešić.

Kaurinović je pojasnio da su tu bili tri do četiri dana, a da je bilo preko 100 leševa. Državno tužilaštvo mu je predočilo raniji iskaz prema kojem je tvrdio da su evidentirali između 150 i 180 leševa, na šta je svjedok rekao da je to moguće. Prvi dan, kako je kazao, vidjeli su rovokopač i deset do 15 tijela na zemlji. On je pojasnio da su leševi kasnije dovoženi i istovarani, nakon čega su kolega i on radili svoj dio posla.

“Bilo je povreda, vidjelo se na leševima…”, rekao je svjedok, dodavši da se uglavnom radilo o muškarcima u civilnoj odjeći.

Također u maju 1992. godine, svjedok je, kako je naveo, od šefa dobio novo naređenje – da s Tešićem ide u “Luku” da obave razgovor s privedenim osobama i da im daju propusnice da idu kući. Kaurinović je dodao da im je Veselić dao ovjerene propusnice, na kojima se upisivalo ime i prezime. Naveo je da misli da je potpis na propusnicama bio Veselićev.

“Mogu da kažem da smo veliki broj propusnica dali za tri do četiri popodneva. Preko 400 je bilo… Meni i Dragiši je bio cilj da što veći broj ljudi pustimo”, rekao je svjedok, dodavši da na tim osobama nije vidio povrede.

Kaurinović se prisjetio da im je nakon ovog zadatka bilo rečeno da se jave u Krizni štab, gdje su se sastali s Đorđom Ristanićem koji im je rekao da su pustili mnogo ljudi, a da su oni “trebali biti zadržani zbog razmjene”.

Ristanić je optužen da je, kao predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata, ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim djelima.

Prema optužnici, više stotina civila je tokom 1992. godine bilo nezakonito zatvoreno u zgradi policije, Domu zdravlja, logoru “Luka”, preduzećima “Laser” i “Partizan”, kao i u garnizonu Jugoslovenske narodne armije (JNA), gdje su zlostavljani i ubijani.

Svjedokinja Samija Adamović je ispričala kako je od majke saznala da je njen brat Sujeman Tursić izašao iz stana 4. ili 5. maja 1992. i da se više nije vratio. Dodala je da je tih dana primila poziv od komšije iz policije, koji joj je rekao da joj je brat priveden, nakon čega mu je rekla da ga pusti.

“Pustio ga je, ali on nije došao kući”, rekla je svjedokinja, dodavši da su posmrtni ostaci brata pronađeni u Sremskoj Mitrovici.

Odbrani Ristanića svjedokinja je kazala da je njen brat sam izašao i da ga niko nije odveo.

Suđenje će se nastaviti 4. aprila.