Andabak i ostali: Civilna policija privodila u Livnu
Anto Mišić je svjedočio da je od 20. maja 1992. bio angažovan u satniji Vojne policije u Livnu pod zapovjedništvom Milana Juranića, a da je nedugo potom na mjesto zapovjednika došao Zdenko Andabak i ostao do sedmog mjeseca.
Kako je naveo, krajem juna 1992. godine, po povratku Andabaka iz Bugojna, formirana je krim-policija na čijem čelu je bio izvjesni Ibrahimović.
“Oni su izdavali naloge za privođenje osoba zbog nelegalnog naoružanja, a u osmom mjesecu je civilna policija privela dosta ljudi srpske nacionalnosti i predala ih kod nas u školu ‘Ivan Goran Kovačić’, gdje su bili normalni uslovi”, ispričao je svjedok, dodavši da nije čuo za maltretiranja zatvorenih lica.
On je napomenuo da je tu bio zatvoren i Dejan Laganin, za koga se sumnjalo da je bio “kolovođa srpske agresije”, kao i osobe zvane “ćelavci”, koje je Sigurnosno-informativna služba (SIS) dovela i odvela iz škole. Jedne prilike svjedok je, prema iskazu, “ćelavce” vodio u menzu, a također ih je, po naredbi zapovjednika Vojne policije Dragana Konte, sakrivao od Crvenog krsta.
Svjedok Nedžad Jahjaefendić je rekao da je bio rezervni policajac u Livnu do maja 1992. i da su još ranije te godine u Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) privođene osobe srpske nacionalnosti.
“U četvrtom i petom mjesecu rat je bio uveliko, i tada su garaže bile krcate ljudima srpske nacionalnosti, a bilo je ljudi i u sobama u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Bili su zatvoreni zbog naoružanja pronađenog kod njih”, naveo je on.
Svjedok je kazao da je čuo da su kasnije iz garaža MUP-a te osobe prebačene u školu “Ivan Goran Kovačić”.
Treći svjedok Hasan Halapić, koji je radio kao policajac u “gornjem gradu” u Livnu, rekao je da je imao saznanja o naoružavanju srpskog naroda i da su u pretresima učestvovali pripadnici rezervnog sastava policije kojima je komandovao.
“Ne znam je li bilo zatvorenika u MUP-u jer sam bio u ‘gornjem gradu’”, kazao je svjedok i dodao da se pričalo da su Srbi iz Livna zatvarani i u školu.
Svjedok Šimun Radaš je ispričao da je bio pripadnik Vojne policije smještene u školi “Ivan Goran Kovačić” i da je do sedmog mjeseca 1992. viđao Zdenka Andabaka, za koga misli da je bio zapovjednik. Do tada su, prema njegovim riječima, samo dvije osobe pritvorene u školu.
U osmom mjesecu, dok je bio na punktu, kako je rekao, priveden je veći broj ljudi, koje je kasnije pazio dajući im hranu i cigarete. Većinu pritvorenih je poznavao, ali niko mu se nije požalio. Među pritvorenima su bili i takozvani “ćelavci”, koje je odvodio na kupanje.
On je negirao da je Dejanu Laganinu rekao da će “ćelavci” biti ubijeni, objasnivši da je Laganina samo jedanput vodio kući, da posjeti majku i suprugu.
Prema Radašu, u školi je postojala i služba za ispitivanje u kojoj je glavni bio “Babo”, a uz njega je bio i izvjesni Garić. Svjedok je pokazao na optuženog Muamira Jašarevića navodeći da je on “Babo”, a Odbrana je konstatovala da on nije nikad bio šef krim-policije i da je došlo do zamjene identiteta.
Optuženi Andabak je pitao svjedoka da li je “Babo” Muhamed Ibrahimović, na što je svjedok kazao da misli da jeste. “Znam da se taj Babo kasnije oženio našom Hrvaticom”, izjavio je svjedok.
Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću zvanom Babo i Seadu Velagiću se sudi za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”.
Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.
Posljednji svjedok na ovom ročištu, O-2 je rekao da je u septembru 1992. privođen u školu “Ivan Goran Kovačić” i da je pušten istog dana. Tada je, kako tvrdi, u školi zatekao oko 15 osoba koje nisu imale povrede na sebi. Svih pet svjedoka na ovom ročištu je kazalo da nikada nisu čuli za nečasne radnje u vezi sa Zdenkom Andabakom.
Suđenje se nastavlja 8. marta.