Omer Durgutović je ispričao da je 15. decembra 1992. godine dobio poziv za mobilizaciju dok se krio i spavao na drugim mjestima, a ne u porodičnoj kući u Janji.
“Otišao sam na posao i neko je dojavio da sam u fabrici. Došla su tri policajca da me traže. Izvukao sam se nekako na zadnja vrata, i pet ili šest dana sam se krio. Taj poziv i dolazak mi je bio dovoljan da ako padnem pod ruke, da mi je tu kraj”, kazao je svjedok.
Prema njegovim riječima, u Janji do decembra nije bilo sukoba, ali je bilo pritisaka da se preda oružje. Od pripadnika vojnih formacija, kako je naveo, bilo je na stotine “šarenaca”, za koje se nije znalo ko su i odakle dolaze, kao i rezervne policije.
“Dobio sam poziv od Stanice policije da se javim. Nisam pokušavao izbjeći poziv jer sam znao da sam u pravu. Komandira policije Miću Đokića sam poznavao. Saopšteno mi je da donesem radiostanicu koju imam kući. Mići sam pokušao da objasnim da je efendija imao stanicu i da ja ne znam za nju. On je uporno tražio da je donesem. To mi je znak bio da moram nestati”, prisjetio se svjedok.
On je rekao da je Janju napustio 24. decembra 1992. godine, uz pomoć određenih ljudi, i da je pobjegao čamcem.
Svjedok je kazao da je saznao da su njegova majka i brat nestali u decembru 1993. godine.
“Ja sam čekao ne bi li mi neko javio gdje su. Dva mjeseca sam čekao informaciju o njima. I dan-danas čekam neki poziv. Ali neću to dočekati…”, dodao je on.
Za zločine počinjene u Janji optuženi su Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri, te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je izjavio da ga u Policijskoj stanici nije niko maltretirao, te da je kontakt sa Đokićem bio korektan.
Također je rekao da je neko prijavio nestanak majke i brata, te da je policija vršila uviđaj, ali da policijski izvještaj nikad nije vidio.
Suđenje se nastavlja 16. februara.
