Svjedok – koji nije dobio zaštitne mjere, ali čije je ime, po odluci Suda BiH, zabranjeno objavljivati – kazao je da je 1992. živio u Šipragama (općina Kotor-Varoš). On je naveo da mu je u junu, nakon što nije potpisao lojalnost, prekinut radni odnos.
“U junu su pohapšeni pismeniji Bošnjaci. (…) U Šipragama i zaseocima je kod bošnjačkog stanovništva u to vrijeme bilo nešto lovačkog, legalnog, ali i nelegalnog oružja”, izjavio je svjedok.
On je naveo da je u januaru 1993. organizovan sastanak predstavnika vlasti i oko 100 Bošnjaka, kojima je rečeno da im objavljuju rat ako ne predaju oružje.
“Kazali su nam da ćemo završiti kao selo Hadrovići, koje je sravnjeno sa zemljom”, rekao je svjedok, dodavši da se ne može sjetiti imena iz vojne, policijske ili civilne strukture vlasti.
Tužilac Emir Neradin je svjedoku prezentovao iskaz iz istrage 2010. godine, u kojem je naveo da su na sastanku bili “Đekanović Nedjeljko, načelnik općine, Slobodan Župljanin, Tepić, načelnik policije, te Trivić, komandant 22. lake brigade”. Svjedok je u toj izjavi, kako je napomenuo Neradin, kazao da je Slobodan Župljanin rekao: “Ili predajte oružje, ili vas neće biti.”
Svjedok je konstatovao da je puno godina prošlo od tog iskaza.
“Mislim da je Đekanović načelnik općine. Bio je na jednom sastanku, ali se ne sjećam kojem. Slobodana Župljanina poznajem, bio je na sastanku i kazao da ćemo završiti kao ovo selo. Tepića nisam poznavao, ali jesam mu brata Aleksu što je poginuo”, rekao je svjedok.
Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok je kazao da je sa Župljaninom prije rata nekoliko puta popio piće, te da misli da je to osoba koja sjedi pored branioca. Upitan kako se zove Tepić kojeg je spomenuo, svjedok je odgovorio da ne zna. Odbrana Manojla Tepića je navela da je svjedok 2010. rekao da je riječ o Savi Tepiću.
Odbrana Janka Trivića je konstatovala da u ranijoj istrazi 2007. godine svjedok nije spomenuo nijednog optuženog osim Župljanina, te da smatra da su mu ostala imena izdiktirana 2010.
Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Aleksandaru Petroviću, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću je na teret stavljeno da su od juna 1992. do sredine 1994. godine učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na hrvatsko i bošnjačko stanovništvo na području Kotor-Varoši. Terete se za progon ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
U optužnici se navodi da je Peulić bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona, Petrović komandir Prve čete Drugog bataljona, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, Trivić komandant 22. brigade VRS-a, a Đekanović predsjednik Općine Kotor-Varoš i predsjednik Kriznog štaba.
Svjedok je izjavio da su Bošnjaci predali oružje, nakon čega su paravojne formacije upadale u selo i krale stoku, televizore, novac.
“U junu su se desila hapšenja, ljudi su odvedeni u mali logor i kad su razmijenjeni, pričali su da im je bilo neko suđenje”, prisjetio se svjedok.
On je naveo da je u julu 1993. srušena džamija u Šipragama i da je tada ponovo održan sastanak, na kojem im je rečeno da predaju stoku, bijelu tehniku i druge vrijednosti i da idu iz općine Kotor-Varoš.
“Platili smo po 120 maraka po osobi za prevoz do Travnika”, kazao je svjedok, dodavši da je to bilo u oktobru 1993., a da je određeni broj Bošnjaka ostao živjeti na tom području.
Suđenje se nastavlja 27. januara.
