Imunitet od krivičnog gonjenja kao dvosjekli mač

U Tužilaštvu BiH ne vode podatke koliko je osoba dobilo ograničeni imunitet od krivičnog gonjenja u predmetima ratnih zločina, ali naglašavaju da su to rijetke odluke.

U predmetima ratnih zločina dešava se da ograničeni imunitet koji je dodijeljen nekim osobama može biti ukinut nakon što se na suđenju u potpunosti promijeni iskaz u odnosu na ono što je rečeno u istrazi. U takvim situacijama na tužiocu je da odluči da li će ukinuti imunitet ili ne.

S druge strane, advokati ističu da su nekada presude zasnovane na svjedočenjima osoba s imunitetom. Branilac Radivoje Lazarević naglašava da su mu poznate takve tri presude, od kojih je jedna za genocid u Srebrenici, a dvije za ratni zločin u Kalinoviku.

Predstavnici žrtava smatraju da trebaju biti pitani da li određenoj osobi treba biti dodijeljen imunitet, jer su oni za njih “ratni zločinci” ili “pokajnici”.

Lažno svjedočenje

Imunitet od krivičnog gonjenja može dati glavni tužilac ukoliko procijeni da bi svjedok odgovorima na pitanja sebe inkriminirao a mogao bi obezbijediti Optužbi povoljnu poziciju u utvrđivanju istine i odgovornosti drugih optuženika.

“To je jedna mjera koja bi trebalo da bude vrlo respektabilna, vrlo osjetljiva i daje se samo u onim izuzetnim situacijama kada je interes pravde veći od interesa da se neko ko je involviran u počinjenje organizovanog kriminala ili ratnog zločina ne procesuira”, kaže advokat Miodrag Stojanović.

U Tužilaštvu BiH pojašnjavaju da imunitet od krivičnog gonjenja daju samo u situacijama kada nema preživjelih žrtava i nema drugih načina da prikupe dokaze.

“Odluke o davanju imuniteta doista su rijetke, a važnost svjedočenja tih osoba je od ključnog značaja”, kaže Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

I kada bude dodijeljen imunitet, pojašnjava Stojanović, na tužiocu je da procijeni da li je ono što je ta osoba rekla na glavnom pretresu različito od onog što je kazala u istrazi, ili je treba kazniti za lažno svjedočenje ako odustane od imuniteta.

Krsto Papić, kojem je bio dodijeljen ograničeni imunitet na suđenju za ratni zločin počinjen u Štrpcima (općina Rudo), dao je, prema Stojanoviću, “barem dvije različite (izjave) od kojih jedna nije tačna”. Na suđenju je Stojanović rekao da ovaj čovjek gubi imunitet, s čim je tužilac bio saglasan.

“Jako mi je bilo teško gledati lice Krste Papića, koji je stvarno lagao”, kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”.

Zaštićeni svjedok ST-2 na suđenju za ratni zločin počinjen u Rogatici i Foči, kazao je da je “slagao u dvije izjave”, a onda zatražio imunitet kako ne bi sjedio na optuženičkoj klupi.

Razlog zašto je davao različite izjave, kako je kazao ST-2, jeste da skine odgovornost sa sebe.

Ležernija priča

Advokat Radivoje Lazarević smatra da Tužilaštvo BiH kalkuliše u predmetima kad imaju problem s nedostatkom dokaza, pa pojedinim svjedocima, želeći da “ležernije i komotnije pričaju”, daju imunitet od krivičnog gonjenja.

“Imao sam situacije u pet ili šest predmeta da su se pojavljivali takvi svjedoci i obično su govorili više nego što znaju”, kaže Lazarević, dodajući da su i tri presude zasnovane na iskazima svjedoka pod imunitetom.

Advokat Senad Kreho kaže da je imao tri predmeta u kojima je svjedoku dodijeljen imunitet. Problem je, kako kaže, da ti ljudi s imunitetom nisu bili ni blizu događaja, ali pod presijom Tužilaštva i ostalih organa daju izjave koje odgovaraju i trebaju predmetu.

“Ljudi svjedoče o događajima o kojima nemaju pojma, ali svjedoče”, ističe Kreho.

Hasečić smatra da za davanje imuniteta treba da se pitaju oštećeni ili članovi porodica ako se radi o ubijenima jer su za njih takve osobe obično ratni zločinci. S druge strane, kako kaže, imunitet je nekad dobro dati jer predstavlja neku vrstu pokajanja, želje da se ispriča istina.

Ona smatra da je dobro dati imunitet osobi koja je bila očevidac događaja.