Memić i drugi: Odbrane zatražile ukidanje presude

Odbrane su se žalile na povrede odredbi krivičnog postupka i zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te visine krivično-pravne sankcije.

Žalbeno vijeće je istaklo i da je Hodžićeva braniteljica Nedžla Šehić predložila da se postupak protiv njenog klijenta prekine zbog procesne nesposobnosti. Vijeće je kazalo da će prvo donijeti konačnu odluku po ovom pitanju, pa tek onda razmatrati žalbu.

Presudom prvostepenog vijeća od septembra 2015. godine, zbog zločina počinjenih u Trusini, Memić je osuđen na deset, Hodžić na 12, a Bojadžić na 15 godina zatvora, dok su Dževad Salčin i Senad Hakalović oslobođeni krivice. Salčin i Hakalović su kasnije i pravosnažno oslobođeni.

Memićev advokat Hamdija Veladžić je istakao da u toku krivičnog postupka njegovom branjeniku nije bilo omogućeno da provodi postupak na jednak način kao Državnom tužilaštvu, te da su povrijeđena prava na Odbranu i jednakost strana u postupku.

“Odbrana je bila na neki način onemogućena da pravilno i potpuno provede sve dokaze”, kazao je on.

Veladžić je istakao i da prvostepeno vijeće nije dalo razlog zašto vjeruje iskazima određenih svjedoka osim da nema razloga da im se ne vjeruje, te konstatovao da je za Odbranu takvo stanovište apsolutno nezakonito.

Braniteljica Šehić je kazala da je počinjen niz teških povreda ljudskih prava. Istakla je da je prvo vještačenje Hodžića pokazalo da je on nesposoban za suđenje zbog čega je proces morao biti prekinut. Ona se osvrnula na nekoliko vještačenja optuženog, kazavši da su neka obavljena u uslovima pritvorske jedinice u sat vremena, te naglasila da je posljednje rađeno ove godine, a prema kojem je optuženi trajno procesno nesposoban.

Bojadžićeve braniteljice Vasvija Vidović i Edina Rešidović su navele kako su žalbu sa oko 225, smanjile na oko 90 stranica.

Vidović je ukazala, između ostalog, na povredu prava o pretpostavci nevinosti, prava na pravično suđenje, kao i na nezakonito postupanje Tužilaštva u smislu nedostavljanja određenih dokaza Odbrani.

“Sud je za ono što mu je bilo teže obrazložiti, jednostavno zanemario obrazloženje”, kazala je Vidović.

Ona je istakla bitnu povredu koju je počinilo prvostepeno vijeće u čijem sastavu su bile sudije Vesna Jesenković i Staniša Gluhajić, koji su, prema stavu Odbrane, morali biti izuzeti jer su donijeli presudu u drugom predmetu gdje se radilo o istom krivičnom događaju, što je izazvalo razumnu sumnju u nepristrasnost sudija.

Braniteljica Rešidović je govorila o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kazavši da Sud nije savjesno cijenio svaki dokaz pojedinačno, ni u vezi sa drugim dokazima. Ona se osvrnula i na dokaze kojima se utvrđuje čvrst alibi Bojadžića, te kako je Sud pogrešno utvrdio neke činjenice.

“Sud je izveo pogrešan zaključak da je Bojadžić kao komandant akcije izdao naredbu da se strijeljaju zarobljeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO)”, kazala je ona.

Optuženi Bojadžić je rekao da je “žrtva dogovora bivše tužiteljice i njegovog ratnog komandanta”.

“Ovaj sudski postupak nije proveden pravično. Ja sam bio u ratu samo dobar ratnik, a ne zločinac”, rekao je Bojadžić.

Vijeće će naknadno donijeti odluku.